Aktivnosti za decu i mlade pri parohiji (primer za ugledanje)

Aktivnosti za decu i mlade pri parohiji (primer za ugledanje)

Pismo naše sestre u Hristu koja već neku deceniju živi u Čikagu je prepuno pozitivnih primera kako se pri parohijama mogu organizovati zanimljive aktivnosti za pravoslavnu decu i mlade.

Postavljamo ovo vredno svedočanstvo koje nam može poslužiti na korist da i mi, koji živimo u Srbiji, pri svojim parohijama pokrenemo slične aktivnosti, jer smatramo važnim da pravoslavna deca i mladi izgrađuju čvrstu psihološku „mrežu podrške“ njihovom pravoslavnom identitetu i da budu u češćem kontaktu sa drugim crkvenim vršnjacima.

Varamo se mi , koji živimo u Srbiji, da je naša situacija lakša nego u dijaspori. Za to je dovoljno pogledati u školska odeljenja naše dece, koliko njih ide – ne na veronauku (jer na veronauku ponekad necrkveni roditelji šalju decu da bi se naučila „lepim vrednostima i ponašanju“) –  već koliko dece živi liturgijskim životom i poznaje Hrista.

Redakcija sajta Pravoslavni roditelj

 

Aktivnosti za decu i mlade pri parohiji

 

Prema nekim nezvaničnim izvorima, u Čikagu živi oko 300.000 Srba. Zvanični izvori kažu da nas je mnogo, mnogo manje – tačnije, prema poslednjim zvaničnim popisima, mnogo je manje onih koji se zvanično izjašnjavaju kao Srbi.

Ja ne znam koliko nas okvirno ima ali znam da se često ne osećam kao da živim izvan Srbije. U kraju u kome živim, na nekoliko minuta hoda od mog stana živi desetak srpskih porodica a na nekoliko minuta vožnje troduplo više. S obzirom na veliki broj doseljenika iz cele bivše Jugoslavije, srpski jezik se vrlo često može čuti na javnim mestima.

Ako nisam neku zaboravila, Čikago sa predgrađima ima osamnaest parohija naše pomesne crkve i dva manastira.
Ako uzmemo u obzir i brojne hramove pre svega grčke i ruske pomesne crkve sa kojima smo nekako najbliži, pa još i sve ostale pravoslavne pomesne crkve, može se reći da Čikago pruža odlične mogućnosti za aktivan duhovni i svetotajinski život.

Za mnoge naše sunarodnike u dijaspori “crkva” ne označava samo našu pomesnu crkvu, konkretan hram ili parohiju i bogoslužbeni život i obrede, “crkva” ima šire značenje i takoreći je sinonim i za mnoge aktivnosti socijalnog i nacionalnog karaktera. 

Pre svega, to su aktivnosti namenjene deci sa ciljem očuvanja znanja srpskog jezika, nacionalnog i verskog identiteta kod mladih naraštaja koji odrastaju daleko od Matice.

Sve parohije imaju nedeljnu školu veronauke i školu srpskog jezika.

Parohija u okviru hrama svetog Vaskrsenja Hristovog ima i dečiju dramsku sekciju na srpskom jeziku u okviru koje deca pripremaju vrlo posećene dečije pozorišne predstave.
Predstave izvode ne samo u matičnoj parohiji nego i u drugim parohijama i Eparhijama naše pomesne crkve u Severnoj Americi.

Mnoge parohije imaju i dečije horove  koji neguju crkvenu i tradicionalnu, ili kako danas kažemo –  ‘etno’ srpsku muziku.
Dečiji horovi učestvuju na koncertima i festivalima koje organizuju seniorski horovi kao i na raznim drugim crkvenim priredbama i proslavama.
Deca iz crkvenog hora su dobrodošla na ‘balkon’ sa koga peva glavni hor što je za decu od velikog značaja jer tako stiču ‘praksu’ crkvenog pojanja a i više su uključeni u sam tok bogosluženja.

Postoji tradicija da pred Božić seniorski i dečiji hor obilazi stare i bolesne ljude koji nisu u mogućnosti da dođu i hram, po njihovim kućama, bolnicama ili staračkim domovima i pevaju im božićne pesme. 

Svaka srpska parohija u Americi ima svoje folklorno društvo, namenjeno deci od predškolskog pa do uzrasta završetka srednje škole.

‘Folkor’ je u dijaspori takoreći institucija. Folklor ne označava samo časove srpskog tradicionalnog plesa već i vreme kada se mnoštvo naše dece a i roditelja okuplja i druži. Poznajem roditelje čija deca ne učestvuju na samim probama ali redovno dolaze “na folklor” tj dolaze u crkvene prostorije u kojima se održavaju probe da bi se videli i družili sa prijateljima. U mojoj parohijskoj crkvi probe folklora se održavaju petkom uveče i za mnogu decu je to kao neki ‘izlazak’ gde se sreću i druže sa vršnjacima a isto važi i za roditelje. 

Negde od kraja oktobra pa do maja je sezona ‘folklornih zabava’.
Svaka parohija organizuje svoju ‘folklornu zabavu’ na koju dolaze deca iz svih drugih crkava ne samo iz komšiluka nego i iz udaljenih krajeva SAD ili Kanade.
To ima višestruku korist – deca često imaju priliku da nastupaju i motiv da vežbaju i još važnije sreću se i druže sa drugom decom našeg porekla a stariji tinejdžeri često tu upoznaju i svog budućeg supružnika.

Naiđu periodi u godini kada skoro svakog vikenda imamo neki ‘nastup’ – sa folklorom ili sa horom. Svaki horski ili folkorni susret počinje sa Liturgijom ili Večernjim bogosluženjem.

Pored aktivnosti i okupljanja koje se odvijaju na nedeljnom nivou, postoje i one koje se tradicionalno organizuju u određeno doba godine ili povodom određenih Praznika.

Recimo, na Praznik vaskrsenja Lazarevog – Lazarevu subotu, neke parohije organizuju dečiju radionicu u trajanju od nekoliko sati. Radionica je obično predviđena za uzrast 4-12 godina.Deca su podelje na prema uzrastima, svaki uzrast ima odvojene časove.

U okviru radionice odvijaju se časovi veronauke na kojima se govori o samom Prazniku vaskrsenja Lazarevog i ulaska Gospoda u Jerusalim kao i predstojećem prazniku Vaskrsenja Hristovog , zatim čas crkvenog pojanja, kreativna radionica u kojoj deca rade određeni kreativni projekat sa tematikom vaskrsenja kao i mlađoj deci najuzbudljiviji deo – lov na jaja. Prethodno pripremljena plastična jaja (poput onih iz “kinder jajeta”) se napune bombonicama, sitnim igračkama i sl i pobacaju po livadi ispred hrama, iza drveća, žbunova i sl. Svako dete dobije kesicu u koju skuplja jaja koja pronađe. Tu i tamo se sakrije i neka igračka pa oni srećniji i brži ‘ulove’ i igračku.

Radionica se završava večernjim bogosluženjem na kome deca ‘odgovaraju’ i tradicionalnom Litijom sa zvončićima i palmovim granama.Zatim sledi večera koja se priprema tako što svako donese ponešto, slatko ili slano i priloži na zajednički ‘švedski sto’.

U junu mesecu organizuju se letnji kampovi veronauke. Obično traju pet dana, od ponedeljka do petka, svaki dan po 3-5 sati. Uključuju časove veronauke, crkvenog pojanja, kreativnog rada i naravno druženja i igre.

Tokom većeg dela leta, u manastiru Nova Gračanica po smenama u trajanju od sedam dana se odvija izuzetno popularan i posećen ‘letnji kamp’ koji okuplja decu iz čitave Eparhije pa i šire. Veronauka, srpski jezik i srpska kultura, svakodnevno učešće na Bogosluženjima kao i razne fizičke aktivnosti čine sadržaj ovog letnjeg kampa.

Za vreme zimskog raspusta, takođe u manastiru Nova Gračanica odvija se zimski kamp namenjen srednjoškolcima i studentima. Vrlo ‘popularan’ kamp koji je od ogromnog značaja za tinejdžere i studente koji se susreću sa raznim iskušenjima savremenog sveta.

Naročit biser dijaspore u Americi su dve privatne crkvene osnovne škole, “Pravoslavna škola Sveti Sava” u Milvokiju (Saint Sava Orthodox school, Milwaukee WI) i “Akademija Sveti Sava” u Čikagu (St Sava Academy, Chicago, IL).

Sve ove radionice, kampovi, zabave se organizuju i odvijaju zahvaljujući velikom trudu, kreativnoj energiji i entuzijazmu mnogobrojnih volontera, najpre sveštenika i monaha ali svih drugih uključujući srednjoškolce i studente koji često volontiraju i pomažu u organizaciju i realizovanju aktivnosti namenjenim mlađoj deci.

Škola, probe i nastupi hora i folklora, kampovi čine da su deca svih uzrasta često prisutna u hramu i krugu hrama tako je ,Bogu hvala, velikom broju dece naših iseljenika, parohijski hram i dom je kao druga kuća.

Oni odrastaju uz crkvu i zahvaljujući brojnim aktivnostima u kojima u mlađem uzrastu učestvuju kao polaznici a u starijem i kao pomoćnici, postaju i ostaju čvrsto vezani za crkvu a to kasnije prenose i svojoj deci.

 

Autor: M.R., majka četvoro dece

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.