Bašta na terasi – 01. uvod

Bašta na terasi – 01. uvod

Poštovani posetioci, ovim prvim uvodnim člankom našeg pravoslavnog roditelja pokrećemo seriju tekstova namenjenih gradskoj „deci“ kako da korak po korak steknu osnovna znanja iz oblasti gajenja organske bašte. Tekstovi su namenjeni onima koji nemaju nikakvog iskustva i koji za početak mogu na svojim terasama u saksijama početi da stiču znanje ove vrste.

Na ovaj korak smo se odlučili kao odgovor na sve veće nametanje i pritiske na našu državu da se uvede promet i proizvodnja genetski modifikovanih semena, proizvoda i hrane. Sajt „Pravoslavni roditelj“ zbog toga kao vid borbe nudi upravo mogućnost da se međusobno obrazujemo kako da gajimo organsku hranu, kako da čuvamo organska semena, te da tako zaštitimo svoju decu od anti-porodične i trovačke GMO državne politike koja se sprovodi u Srbiji.

Dao Bog da svi gradski pravoslavni roditelji ovim našim projektom „Korak po korak do organske bašte za gradske ljude“ osete miris plodne zemlje i radost gajenja zdrave hrane, i da se ohrabre da polako sa svojih terasa prošire svoje težnje za zdravljem i nezavisnošću svoje porodice na neko veće i lepše parče seoske zemlje.

Redakcija sajta „Pravoslavni roditelj“

* * *

Samo čovek koji je životno ne-zavisan od ove ili one tekovine civilizacije može da bude zaista slobodan(1). U nekoliko članaka koje ovde počinjemo imamo za cilj da pokažemo kako su neki ljudi na putu da u ovom životu postanu slobodni. Ako pri tom pomognemo drugima da to isto požele i postignu, biće to na našu radost, uz veliku zahvalnost Bogu za dar darovanja sebe drugima.

Ovaj članak, kao i naredni, pišem jednim delom na osnovu ličnog iskustva, a delom na osnovu onoga što sam pročitao, čuo, proučio i što verujem da je dobro, iako nisam stigao da proverim u radu. Molim da se čitaoci uključe primedbama i predlozima, kako bismo zajedno napredovali.

Naslov teksta ukazuje da nam je namera da oni koji nemaju bolje uslove počnu od malog. Sa terase se zaista ne može očekivati prinos dovoljan da ishrani porodicu, ali će biti dobar početak i priprema za trenutak kada budemo imali veći komad zemlje.

O gradskom čoveku

 „Gradski čovek“ – relativno nova vrsta homo sapiens-a – nazvaću ga homo urbanus, sa veoma karakterističnim osobinama, od kojih ćemo, za potrebe ovog članka (i budućih, ako Bog da) izdvojiti sledeće:

  •  njegovo potomstvo veruje u urbane legende da kupus raste u frižideru i da je ruska salata skup raznobojnih sitnih plodova egzotičnog drveta dalekog juga
  • zemlju doživljava kao prljavu stvar, koju treba brižljivo i potpuno uokviriti u međe ivičnjaka oko zelenih površina
  • posuđe i veš pere samo najskorije reklamiranim, apsolutno-odmašćujućim sredstvima
  • jako brine o čistoći svog doma, bez bakterija, sa zavesama koje sprečavaju prolaz prašine, sa redovno održavanim klima uređajima i ostalim čedima savremene tehnologije
  • na godišnji odmor ide sa zalihom najneophodnijih antibiotika, antihistaminika, tableta protiv suvog i tableta protiv produktivnog kašlja, tri vrste antipiretika, četiri vrste tableta protiv bolova, običnim i vlažnim maramicama, tri paketa dečijih pelena, i …
  • kada baš mora, povrće kupuje u mega-marketu, gde je isto idealno zapakovano u plastičnu ambalažu koja čuva njegovu svežinu i blistavu lepotu kore, verovatno postignutu specijalnim DNK modifikacijama genija današnje nauke
  • … i tako dalje … verujte da ovo, iako nekima možda deluje kao šala, preti da postane stvarn način života većine gradskih ljudi.

Mi u prirodi i priroda u nama

 Sveti vladika Nikolaj Žički i Ohridski, reče na jednom mestu – „sedimo na zemlju, sedimo na sebe“. On je posebno pažljivo posmatrao stvoreni svet i razmišljao o povezanosti njegovih elemenata. Preporučujem „Legendu o tri zraka sunca“, iz povezane zbirke pastirskih pripovedaka „Reči o svečoveku“.

 Zašto sve ovo govorim? – Zato što sam naučio (a uglavnom sam bio zaboravio):

  • da živim sa prirodom i da iz nje primam životnu energiju
  • da sam, hteo to ili ne, sastavni deo te prirode, te da se zajedno sa njome rađam, živim i umreće moje telo u njoj
  • da tu prirodu koju vidim spolja nosim unutar sebe
  • da „spoljna“ priroda u mene konstantno ulazi, postajući „unutrašnja“, sa-deluje sa onom prirodom koja se tog momenta nalazi unutra i opet izlazi napolje, hitajući ka drugim ostrvima ovog sveta – biljkama i životinjama, vodama i vetrovima
  • menjajući prirodu oko sebe – menjam ono što u mene stalno ulazi i čini život mogućim ili nemogućim
  • zato sve ono što učinim bilo kojem delu prirode, činim i sebi, nepobitno.

 

Za osetljive

Pre svega, a zbog onih koji su veoma blizu opisanih karakteristika homo-urbanusa, upozoravam vas da je ono što sledi možda neprijatno za neke. Ali da toga ne treba da se gadimo, kao što sam se ja veći deo života gadio da dodirnem npr. običnu kišnu glistu. Unutrašnjost mog tela (i vašeg takođe) je veoma ljigava, klizava, krvava, tečna i protočna. I nema u tome ničega ružnog, opasnog ni gadljivog. To smo mi, iako sebe ne vidimo tako. A to se isto odnosi na prirodu o kojoj ću vam nešto reći.

O zemlji

 Ono što zovemo „zemlja“, misleći time na bez-obličnu masu onoga na čemu biljke rastu i što nam prlja stanove kada je kiša, jeste skoro u potpunosti živa materija, ili barem materija koja može u sebe da primi život, ako je ne gazimo automobilskim gumama i ne prekrivamo betonom i asfaltom.

 Ako uzmete sa travnjaka pola ašova zemlje i probate da je detaljno razložite (analizirate), videćete stotine i hiljade sitnih žilica koje ste upravo otkinuli od stalnih stanovnika travnjaka – biljaka. Između žilica postojaće neka smeđa materija neodređenog oblika – to su sasvim ili napola istruleli komadići lišća, korenčića, nekad živih biljaka, ostaci tela insekata, ostaci (izlučevine) mnogih sitnih i krupnih životinja. Ako imate mikroskop, naći ćete mnogo crvolikih živih bića i njihovih jajašaca, mrava, bubica, minijaturnih semenki i raznih drugih „stvari“.

 Veoma malo ćete naći „apsolutno“ mrtve (zapravo samo sporo promenljive) materije, kao što je kamen ili pesak (2).

 Sastav zemlje je u potpunom skladu sa njenom ulogom – od stvaranja sveta do dana današnjeg zemlja je najbolje gajilište za biljke. A pošto su biljke osnov celog tzv. „lanca ishrane“, zemlja nam je materijalna majka. Nije ni čudo da našu planetu zovemo „Zemlja“. A takođe znamo da „stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga“ (Postanje, 1. knjiga Mojsijeva). Od zemlje smo postali, iz zemlje (i zemljom) se hranimo, na zemlji živimo.

O vodi

 „a zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom;

i duh Božiji dizaše se nad vodom“

(Postanje, 1. knjiga Mojsijeva)

 O vodi je mnogo napisano, ali je nedovoljno rečeno. Izgleda da je Bog vodu stvorio pre mnogih drugih stvari i namenio joj posebnu ulogu u postanku i održanju sveta.

 Voda je dominantni sadržaj svake biljke (i svih živih bića uopšte), iako se to ne vidi na prvi pogled. Voda je ta koja drži većinu biljaka u uspravnom položaju, barem dok su mlade. Voda je mesto i način kojim biljka dobija osnovnu hranu iz zemlje. Vodom se biljka hladi i prenosi proizvedenu hranu iz lišća u grane i plodove.

 Zato je potrebno da biljke u našoj bašti zalivamo dobrom vodom.

 Najbolja voda za zalivanje je ona koju nam Bog daje iz oblaka – kišnica. Ona je prosto – živa! Ta voda najbolje prima u sebe i razlaže zemlju koju smo malopre pomenuli, tj. ostatke uginulih biljaka i životinja, sasušene delove lišća i plodova i – kamenje i pesak kojeg svuda ima, manje ili više. Tako „obogaćenu“ onim što je usput rastvorila, vodu upija korenje biljaka i iz nje uzima ono što joj treba. Bog je tako opremio svako živo biće da ono samo prepoznaje hranu koja mu je potrebna!

 Ako nemamo način da sakupljamo kišnicu, ili nemamo dovoljno veliki rezervoar kišnice za duži period vremena, koristićemo vodu iz obližnjeg kanala, potoka, bare, bunara, ili vodu iz gradskog vodovoda.

 Voda iz vodovoda nije najbolja za zalivanje, barem ne ona tek istekla iz česme. Ostavite je da stoji barem 12 sati, da se iz nje ispari veća količina hlora i drugih materija kojih u toj vodi ima. Imajte u vidu da je ono što zovemo „voda“ iz vodovoda prilično veštačka tvorevina, jer se stvara u „fabrikama vode“. I ta voda ponovo može postati živa, ako joj damo priliku da se vrati u krug života. Za početak, ostavite je da odstoji nezatvorena jedan ceo dan.

 Najbolje je da imate dva suda za vodu, a svaki da ima u sebi dovoljno vode za zalivanje biljaka ceo jedan dan.

O prostoru

Najbolji prostor za gajenje povrća je komad zemlje pod suncem, van grada, nema veze da li je vaš ili pozajmljen. Ako nemate takvu zemlju, možete bilje gajiti na terasi, ili čak i na prozoru – one biljke koje ne zahtevaju previše prostora.

Ono što prostor treba da zadovolji je:

  • osunčanost – južna strana je najbolja; ako imate terasu na severnoj strani, biće manje efikasno da gajite biljke koje traže sunce, ali možete neke druge, kojima nije potrebno mnogo sunčeve svetlosti; imajte u vidu da neke biljke (kao paradajz, na primer) neće ni procvetati ako nemaju dovoljno sati sunca svakog dana. Za pasulj to već nije tako kritično.
  • veličina prostora da bude dovoljna za saksije i za pomoćne posude
  • da se lako pristupa, čisti i pere

O semenu

„Možda neko može izbrojati koliko je ukupno žireva na jednom hrastu.

Ali niko ne može izbrojati koliko je hrastova u jednom žiru.“

(Džim Ketkart „Potencijal žira“)

Ovo je jedna od najvažnijih stvari, a može se pokazati kao najvažnija u budućnosti. Potencijal semena je Dar Božiji. Mi koristimo biljke koje su se hiljadama godina unazad razmnožavale iz semena svojih roditelj-biljaka. Prirodna osobina semena jeste da iz njega izrasta nova biljka, koja takođe stvara seme za nove generacije biljaka iste vrste.

U današnje vreme vodi se neverovatan rat oko semena, u kojem neke kompanije žele da uzmu u svoje ruke pravo na svo seme sveta i na taj način, indirektno ali neopozivo, postanu gospodari svačije slobode, imovine i zdravlja. Ukratko – gospodari života na zemlji.

Oni koji budu pravilno čuvali i održavali svoje seme u stanju u kojem nam ga je Bog dao, imaće priliku da svojim zdravljem sami upravljaju.

Seme uzeto iz prirode, onako kako ga je Bog stvorio, je život u začetku, život u potencijalu. Ono nosi u sebi najveći deo onoga što će biti biljka. Ako se semenu da hrana, voda, sunčeva svetlost i toplota u dovoljnoj meri i na vreme, seme će u potpunosti ispuniti svoj potencijal.

U današnje vreme vodi se još jedan veliki rat, ne mnogo manji od rata za ljudske duše. To je rat za apsolutnu dominaciju najmanje manjine nad celim svetom u gospodarenju prirodnim semenskim materijalom. Da ne bih ovde objašnjavao ono što je očigledno, a što svako od vas može pronaći na Internetu, istaći ću samo važnost odabira, čuvanja i obnavljanja pravog prirodnog semena.

Za sve što budete gajili preporučujem da nađete seme sa sledećim osobinama:

  • da je samoobnovljivo – iz njega se rađa biljka koja stvara dobar plod, sa produktivnim semenom, obnovljivim do beskonačnosti iz generacije u generaciju
  • da nije genetski modifikovano
  • da nije tretirano otrovima, niti ozračeno radi „zaštite“ od infekcija
  • da je stara vrsta, ili barem sorta koja je dokazala svoj kvalitet, snagu i otpornost; pod dovoljnom starošću podrazumevam nekoliko decenija unazad, pre nego što su genetske modifikacije počele da se masovno koriste, a u praksi se koristila samo metoda odabiranja najboljih primeraka ili ukrštanja dobrih podvrsta u okviru iste vrste povrća/biljaka

Upućujem vas na sajt Čuvara semena, gde se dodatno možete informisati o važnosti čuvanja semena, kao i o načinima čuvanja. Sajt već duže vremena stagnira, ali kao početak, dobro je pogledati.

 

O otpacima

Ono što neko zove đubretom ili otpacima, za naše biljke će biti hrana. Bog je ovaj živi svet na planeti Zemlji osmislio kao idealni reciklažni sistem. Sve ide u krug i prožima jedno drugo – i voda, i vazduh, i hrana, pa i sam život prožima drugi život. Ono što jedan živi stvor odbaci od sebe, drugi rado prima kao hranu ili u neku drugu svrhu. A kada bismo zavirili malo detaljnije u način života i fiziologiju biljaka i životinja videli bismo da je na svakom koraku vidljiva saradnja živih stvorenja, od mikro-sveta do vidljivog i opipljivog.

Zato ćemo i mi sve biljne ostatke ostavljati u stranu i pomoći im da se pretvore u hranu za sledeću generaciju biljaka, i to ćemo uraditi tako da malo „ubrzamo“ prirodu – pomoći ćemo da se otpaci brže pretvore u biljnu hranu, a onda i u hranu za nas.

Idealno bi bilo kada bismo koristili samo ostatke od biljaka koje su čisto gajene (bez hemijskih zaštita i veštačkih đubriva), ali ako ih nemamo, za početak možemo da koristimo i one kupovne, koje su najverovatnije gajene sa primenom hemije, s tim da ćemo za sledeću sezonu sakupljati ostatke od našeg povrća, koje nećemo trovati. S verom u Boga i saznanjem da ova naša majčica Zemlja ima još uvek potencijal da se čisti, polako ćemo doći do (skoro) čistog povrća.

Osim otpadaka koje sakupimo u stanu, možemo i na druge načine načiniti hranu za naše povrće:

  • otići u šumu, zavući se u gušće delove, pronaći stara natrula stabla i sakupiti lišće i zemlju ispod njih
  • isto u šumi, sakupiti otpalo lišće određenih vrsta drveća (hrast, vrba, bukva…)
  • u toku vegetacije (od proleća do jeseni) brati koprivu, gavez i preslicu i od njih praviti skoro savršenu smešu za đubrenje i zaštitu povrća
  • kositi travu i dodavati je našoj smeši za kompost

U pripremi je detaljniji članak o pripremi đubriva i prirodnim sredstvima za zaštitu biljaka.

Šta da pripremimo za našu baštu na terasi

Da bismo gajili biljke, treba da neke stvari pripremimo i da donesemo neke odluke. Ovde navodim samo grubi spisak:

  • odgovarajuće seme povrća koje smo odlučili da gajimo
  • odgovarajuća semena lekovitih i začinskih biljaka koje ćemo da gajimo uz povrće
  • saksije ili druge posude odgovarajuće veličine i oblika; ja ću (po prvi put) napraviti mini-baštu iz jednog komada, pravougaonog oblika, jedan metar dugačku i pola metra široku
  • potrebnu količinu zemlje, dobrog kvaliteta
  • dva-tri veća suda za pripremu i držanje vode za zalivanje (dve plastične flaše „balona“ od 5-6 litara)
  • veći sud (ili više njih) za odlaganje otpada od biljaka (ja koristim jednu do dve kante od boje za krečenje od 15l)
  • veći sud za pripremu tečnog gnojiva i sredstava za zaštitu (pošto je bašta mala – na terasi, dovoljan je sud od 5l)
  • alat za obrađivanje zemlje (za početak samo tupi nož)
  • makaze za orezivanje (mogu i obične, ako nemate)
  • rukavice za rad
  • bocu sa pumpicom za rasprskivanje – koristićete je za zalivanje i za zaštitu biljaka
  • svesku – kao podsetnik, za beleženje iskustava, za planiranje, za finansijski obračun
  • ako je moguće – i fotografski aparat, kako bismo razmenili i foto-zapise

I na samom kraju ovog uvoda, a pre početka konkretnih radnji – kada počnete, dozvolite sebi da se malo i igrate – ako ste potpuni početnik, onda sledite sva uputstva detaljno korak po korak. Ali kada postanete sigurniji u sebe, probajte neke stvari da uradite na drugačiji način – ne po svaku cenu, nego na osnovu vaših ličnih razmišljanja i ideja. Ja sam vam svedok da se isti konačni rezultat može dobiti sa prilično velikim razlikama u postupku. Zna se šta je biljci najbitnije – da je iz dobrog semena, da ima dobru zemlju, vodu i sunce kad joj treba, i – da ima vašu ljubav. Sve ostalo ide samo po sebi, malo po malo.

Sledeći tekst – Odaberimo šta ćemo i gde da gajimo…

Fusnote:

(1) ovde govorim o zemaljskoj slobodi, faktičkoj slobodi odlučivanja, slobodi odabira prostora i načina života, i realnoj mogućnosti da tu slobodu ostvarimo

(2) izuzimam iz ovoga anti-žive komponente zemlje – ostatke kesa, papira, aluminijumskih pakovanja, metalnih žica, cigaret-filtera, mašinskih ulja, … Nazivam ih anti-živima zato što nepovoljno utiču na život zemlje – deluju protiv života

Tekstovi sa ključnim rečima:

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.