Deca i Božićni post – priča o Božićnoj jelki

Deca i Božićni post – priča o Božićnoj jelki

Pomaže Bog, dragi pravoslavni roditelji,

Htela sam da vam ispričam šta smo mi uradili prošle godine i sada ove, i kakvo rešenje smo mi u našoj porodici osmislili kada je tema novogodišnje (a zapravo Božićne) jelke u pitanju.

Zahvaljujući onom davnašnjem pismu o ruskoj narodnoj priči u vezi sa Božićnom jelkom (o maloj sirotoj jelki koja je plakala jer nema ništa da pokloni bebi-Bogu kada se rodio u pećinici – evo je u nastavku), mi smo odlučili da jelku svake godine kitimo pričajući upravo tu priču.

Da krenem od početka:

Smislili smo da jelku „rasklopimo“ (imamo neku prelepu veštačku jelku, da ne bih kupovala jelku sa busenom pa me posle grize savest što se osušila ili se nije primila, a i predbožićno vreme definitivno nije vreme za bacanje para i finansiranje potrošačke industrije) tj. da je podignemo već prvog dana Božićnog posta, dakle 28. novembra.

Objasnila sam deci (ćerka ima  4.5 god, sin uskoro 3 god) da danas počinje Božićni post koji će trajati sve do Božića i da se tako pripremamo za rođenje Hrista i da ćemo zato svakoga dana stavljati po jedan ukras na našu malu lepu jelkicu (i ponovo im ispričam tu rusku priču, koju oni bukvalno sa oduševljenjem slušaju, bliska im  je ta skromnost male jelkice i uzbudljivo im je kako je ta skromnost na kraju nagrađena i prepoznata od anđela kao vrlina. Sve u svemu – prelepa priča o hrišćanskim vrednostima).

Na taj način deca, čak iovako mala, postaju svesna da postoji u našem crkvenom životu jedan period tihog i radosnog iščekivanja Rođenja Bogomladenca, da postoji Božićni post.

Ponekad smo pravili ukrase za malu jelku, a ponekog dana smo stavljali neke koje smo pravili prošle godine ili neki koji smo kupili.

Svaki put kad bismo stavljali svako po jedan ukras tokom dana na jelku bila je prilika za nova dečija pitanja ili za novu temu o kojoj možemo pričati – npr. da je ovo vreme Božićnog posta vreme kada posebno pokazujemo Bogu da želimo da budemo Njegovi , da budemo dobri kao što je On dobar, tada odabiramo neke naše igračke koje ćemo pokloniti siromašnoj deci ispred crkve i pričati o tome na koji način možemo da pomognemo nekome ko je siromašan.

Negde oko Nove godine smo stavljali šarene ukrasne trake na jelku i objašnjavali da će već vrlo brzo doći Božić (a da neki ljudi vole za početak Nove godine da puštaju vatromete i da žele jedni drugima da im sledeća godina bude lepa i puna radosti. A mi već puno dana ukrašavamo jelku malo po malo iščekujući najlepši praznik za nas – dan kada se rodio beba-Bog, kada je postao čovek kao što smo svi mi da bi nam pokazao kako da živimo i kako da se ponašamo da bismo bili istinski srećni, da bi nam bilo lepo i da bi Bog uvek bio sa nama).

U poslednjoj nedelji pred Božić pravimo od sjajnog papira anđela koji stoji na vrhu jelke (uputstvo ćemo dati u nekom narednom pismu, veoma je lako) i pričamo o zvezdi koja je vodila tri mudraca, i kako je ta zvezda u stvari bila anđeo, jer se pomerala kada su mudraci se kretali a stajala i čekala kada su mudraci pravili odmor tokom dugog puta.

A na samo Badnje veče stavljamo anđela na vrh jelke, i stavljamo svetleće lampice i pod prigušenim svetlom lampi pravimo Božićni vertep –  jednu mini-predstavu za babe i dede i ostale goste koji navrate.

Jelka nam se pokazala kao pun pogodak da se na jedan deci interesantan način približi događaj Hristovog Rođenja , tako da mi jelku držimo od kraja novembra pa sve do pravoslavne Nove godine.

Za samo Božićno jutro im kod male skromne jelkice ostavljamo poklone.

Jedan od pravoslavnih roditelja je jednom napisao kako su njegova deca bolje nego odrasli shvatila razliku između stvarnog praznika i maskarade (kao što je Nova godina), tako da smo sva ta korisna iskustva o kojima smo ovih prethodnih godina pričali iskoristili da osmislimo ovakvo rešenje za našu porodicu.

Ova jelka koju mi danas pred Božićni post unosimo u kuću, nije ona jelka koja služi što reče neko kao „paravan za poklone“ i  za koju roditelji uzimaju kreditne kartice da bi deci kupili poklone (kad im već ništa drugo osim para nisu mogli dati, kako reče naš Patrijarh Pavle), nego je to ona mala sirota skromna jelkica koja je žarko želela da ima nešto svoje da pokloni bebi-Bogu kada se rodi radi spasenja roda ljudskoga.

Svako dobro u predstojećem Božićnom postu.

 * * *

Priča o Božićnoj jelki (jedna verzija)

 

Iznad pećine u kojoj je Hristos rođen rasla su tri drveta, bor, kedar i jela, koje je obasjala svetlost Hristovog rođenja, pa su poželeli da i oni nešto poklone.

Kedar je zatresao svoje grane i pred pećinu su pale njegove iglice prepune divnog mirisa.

Bor je spustio najlepše šišarke.

A sirota jela je gorko plakala jer ona nije imala mirisnog ulja u iglicama, a ni šišarki.

Jelkine suze je videla zvezda pa se sažalila, i zbog njene velike želje da daruje Bogomladenca nije dozvolila da ostane tužna u toj noći.

Poslala je jednu malenu zvezdicu da se spusti na vrh jelke.

Tada je jelka zasjala zvezdanom svetlošću i duboko se klanjajući spustila zvezdicu pred pećinu gde je u jaslama na slamici ležao Bogomladenac Hristos.

Zato se i danas na vrh jelke stavlja zvezdica, kao znak i znamen ljubavi prema Hristu.

 

* * *

Priča o Božićnoj jelki (druga verzija)

 

Kada se Bogomladenac rodio u hladnoj Vitlejemskoj pećini, razna drveta dolazila su da Mu se poklone, donoseći mu svoje darove, raznovrsne i prekrasne plodove sa svojih grana.

Jedino je mala jelka stajala u uglu i gorko plakala, jer nije imala čime da obdari Božjega Sina koji se od Djeve rodio.

I gle, njene suze se od mraza zalediše i pretvoriše u prekrasne, sjajne kristale, u divne ukrase koje je prinela na dar malome Hristu.

Eto, zato i mi danas kitimo jelku. To naš mali dar Gospodu.

 

Izvor: Pismo sa Liste Pravoslavnih Roditelja

 

 

2 komentara

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.