Decu pretvaramo u zombije i veštice – i mislimo da je to samo bezazlena zabava

Decu pretvaramo u zombije i veštice – i mislimo da je to samo bezazlena zabava

Ko je svraćao ovog vikenda do „Tempa“ imao je šta da vidi – organizovano šminkanje dece u zombije i veštice povodom „Noći veštica“.

U sred Beograda, u sred Srbije, roditelji misle da je zabavno i bezazleno da neke tete preobučene u utegnute veštice njihovoj deci crtaju krv koja curi iz usta, vampirske podočnjake i da boje bojanke sa veštičjim likovima.

 

 

Samo naivni ljudi misle da time ne nanose duševnu i duhovnu štetu svome najvrednijem blagu – svojoj deci.

Ovim želimo da ukažemo na svu pogubnost duhovne nepismenosti i malograđanskog stava u nekritičkom prihvatanju svega što dolazi sa strane (u ovom slučaju sa zapada) a ne da pozivamo na ismevanje i mržnju prema konkretnim osobama koje su učestvovale u tome, jer svi mi imamo mnogo da radimo na sebi.

Onim roditeljima koji žele da saznaju više o tome zbog čega „Noć veštica“ nije maskembal kao i svaki drugi, kao i zbog čega izlaganje dece ovakvim sadržajima može biti psihološki i duhovno štetno ponovićemo nešto što smo pisali ranijih godina:

 

Jedna od nedvosmileno štetnih zapadnih „proslava“ koja je došla i u naše krajeve je svakako praznik kulture smrti poznat kao „Noć veštica“.

Zašto je ovaj jezivi maskenbal štetan za dečiju dušu – možda će se neko pitati i dodati: „Znamo da se deci od ranog uzrasta čitaju bajke u kojima postoje takva slična čudovišta, i znamo da je to način na koji se deca nose sa pojedinim strahovima?“

Najkraći odgovor na to bi bio:

Zato što u bajkama postoji jasna razlika između dobra i zla, uvek pored personifikacije zla postoji i personifikacija dobra  i dobro na kraju ,sa svim svojim vrlinama (hrabrošću, odvažnošću, plemenitošću, spremnošću na žrtvu i trud) pobeđuje.

Na taj način deca na simboličkom nivou poznaju veliku Božansku Nauku da je Gospod taj koji je Svemoćan, Svedobar i Sveblag. Takođe spoznaju da zlo zaista postoji, ali da nam ono ne može ništa ako smo mi Hristovi i ako mu mi ne dozvolimo da ovlada nama.

Za razliku od bajki, u antipravoslavnom prazniku „Noć veštica“ postoje samo oličenja zla i smrti, ne postoji jasna razlika između dobra i zla, tačnije – uopšte ne postoji Dobro kao pandan Zlu. Zatim deca su ta koja ulaze u uloge personifikatora Zla, energetski se identifikuju sa zlim likom u koji u obučeni. I, takođe, na ovaj način se sprovodi satanski cilj da se ljudi od najranijeg uzrasta naviknu na zlo, da se naviknu da ga ne posmatraju kao nešto čega se treba kloniti već naprotiv, da je zlo zapravo nešto šaljivo, uzbudljivo i na kraju krajeva – „samo igra“ , da ne postoji stvarno u ovome svetu.

Mi, pravoslavni roditelji, koji znamo da zlo nije samo igra, ne smemo dopustiti da na ovakve „priredbe“ puštamo decu – niti da učestvuju , niti da gledaju. Takođe, sa psihološke strane , ovakve manifestacije ne samo da ne pomažu deci da prevaziđu svoje strahove (time što će se zlo navodno predstaviti kao smešno, zabavno, i nepostojeće  – jer dečija čista savest i duša itekako oseća da to nije istina) , već upravo suprotno – kod dece razvijaju habituaciju (naviknutost) na prisustvo zla i pojačavaju strahove.

Ništa tako jako ne privlači duhove podnebesja u duše naše dece nego ovakve manifestacije, igračke sličnog tipa (kao vampir-lutke „monsters high“ veoma popularne i kod nas) i crtani filmovi u kojima se zli likovi i čudovišta predstavljaju kao „višeslojni“ i dobri (primer: crtani film „Grdana“ i ostali popularni crtani filmovi sa  čudovištima kao glavnim likovima).

„Noć veštica“ se „praznuje“ u našim predškolskim ustanovama  već nekoliko godina unazad (prevashodno privatnim vrtićima, engleskim zabavištima, ali se sreće i u državnim vrtićima, na časovima engleskog za osnovnoškolsku decu, itd) i to pokazuje opasan trend kome se moramo suprotstaviti već sada.

Kao kratak i efikasan argument koji pravoslavni roditelji mogu da upotrebe a da ih sekularno društvo ne posmatra kao čudake je ovaj:

1. da je praznovanje i maskiranje u veštice, vampire i ostala jeziva čudovišta štetno za dečiju dušu jer nije, kao u bajkama, jasno podvučena razlika između dobra i zla, niti postoji dobro kao pandan zlu i nadmoć dobra nad zlom, te da takve manifestacije samo mogu produbiti dečije razvojne strahove i druge strahove i oštetiti im dušu na duge staze. Psihološki gledano, takve manifestacije samo pojačavaju strahove i unose nemir u dečije duše jer nema onoga što predstavlja pandan zlu i pobedioca svega onoga što je strašno, loše, mračno i zlo.

2. da je praznovanje ovakvih stvari u suprotnosti sa Konvencijom o pravima deteta i ostalim od naše zemlje ratifikovanim i prihvaćenim Konvencijama kojima se štite deca od štetnih sadržaja i kojima se roditeljima potvrđuje pravo da čine u najboljem interesu sopstevnog deteta. (ako bude potrebe, javite se da pronađemo konkretne citate)

 

Pravoslavni Roditelj

Tekstovi sa ključnim rečima:

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.