Doktorka je predložila abortus samo zato da se ne bih brinula na odmoru

Doktorka je predložila abortus samo zato da se ne bih brinula na odmoru

Ne pišem ovo da bih promenila nečije mišljenje niti pokrenula raspravu… Jednostavno, poslednjih nekoliko meseci desile su mi se neverovatne stvari koje su me dosta osvestile.

Mnogi od vas znaju da mi je ovo sedma trudnoća, trenutno sam u 23. nedelji. Jednu bebu sam izgubila zbog molarne trudnoće, jednu u 7. nedelji, jednu zbog subhorionskog krvarenja u 12. nedelji i još jednu prošlog maja, u 9. nedelji. Bogu hvala, imam dva prelepa dečaka kojima ću biti majka ovde na Zemlji. 💙

Kad sam saznala da sam ponovo trudna (u 4. nedelji), po savetu doktorke, koja mi je i pomagala da zatrudnim, u narednim danima i nedeljama uradila sam gomilu analiza krvi i proveravala nivo hormona kako bismo bili sigurni da beba iz dana u dan napreduje.

U oktobru, kad sam bila u 7. nedelji, prvi put sam videla našu bebu koja nam je došla nakon neuspelih trudnoća. Čim sam videla kako joj kuca srce, znala sam da je živa. Bebino srce je kucalo. Da, pravo srce kucalo je u 7. nedelji. Išla sam kod doktorke u ordinaciju na ultrazvuk i u 8, 9, 10, 11, 12. i 13. nedelji.

Na pregledu u 11. nedelji, doktorka mi je rekla da prema kalifornijskom zakonu treba da uradim ultrazvučni pregled između 11. i 14. nedelje, a zatim još jedan između 16. i 20. nedelje, koji se radi u državnoj instituciji. Taj ultrazvuk se potpuno razlikuje od onog koji radi doktorka u svojoj ordinaciji. Na tom ultrazvuku proverava se svaki deo bebe. Dakle, u 12. nedelji otišla sam na taj „državni” ultrazvuk i, kao i obično, videla bebu kako pomera ruke i noge. Međutim, doktorka je htela da se beba okrene da bi pogledala kako mu se mozak razvija. Pritisla mi je stomak, a on je podigao male pesnice i dodirivao baš tamo gde je sonda aparata bila naslonjena na moj stomak. ON IMA MOZAK koji mu govori  DA JE NEŠTO TU. Doktorka ga je opet pritisla i on je opet podigao pesnice. Ha, nije hteo da se okrene! Zatim mi je ona pritisla stomak na drugoj strani, bliže njemu, i on se okrenuo. Proverila je sve delove bebinog tela, potom je drugi lekar došao i ponovo sve proverio – sve to da bi UTVRDILI da je to zdrava i ŽIVA beba u 12. nedelji. U ovoj državi moraš JOŠ JEDNOM da proveriš da je beba živa, da raste i da je savršena?? Pomislila sam da je to baš čudno.

Potom su sve to još jednom uradili u 19. nedelji. Rezultat je bio isti. Ona ista zdrava beba razvijala se sasvim normalno i savršeno. Ultrazvukom je još jednom pokazano da njegovo srce, pluća, mozak i drugi vitalni organi savršeno rade.

Zatim, na poslednjem pregledu u 21. nedelji, pitala sam da li bih mogla da otputujem s mužem na Fidži, pošto je putovao poslom i čitave godine je radio u firmi da bi zaradio to putovanje. Brinula sam se zbog male verovatnoće da bih mogla da dobijem zika virus, kao i zbog toga da ću možda početi da se porađam (imajući u vidu ranije pobačaje), ili da ću opet dobiti tromb (imajući u vidu ranija krvarenja), kao i zbog toga što na Fidžiju ne postoji odeljenje za neonatologiju, pa sam htela da čujem lekarsko mišljenje.

🔪EVO ŠTA mi je rekla: „Želim da znate kakve mogućnosti imate. Ako otputujete i dobijete ziku, imaćete više od 22 nedelje i NEĆETE moći da abortirate. Ali ako želite da abortirate ove nedelje, možemo da zakažemo, tako da ćete bezbrižno otputovati. Podržaćemo vas šta god da odlučite. Ali samo da znate, nakon 22. nedelje u KALIFORNIJI nećete više imati tu opciju.”

 

Ostin Daglas, rođen u Britaniji, u 22. nedelji. Na rođenju je imao 500 grama.

 

BLENULA SAM U NJU KAO TELE. Iako NIŠTA NIJE FALILO MOJOJ BEBI, nudili su mi mogućnost da je abortiram??? Nije bilo nikakvih znakova da nešto nije u redu. Čisto da mi meni bilo ZGODNIJE, da bih mogla da otputujem. 🤯 Dakle, ovom malom dečaku ništa nije falilo, NAKON SVIH ONIH PREGLEDA ZNALI SU da je on izuzetno DOBRO, da je ZDRAV i JAK. IAKO je imao veoma jaku srčanu radnju, dozvolili bi mi da odem i ubijem tu bebu i rodim mrtvu. 😱

 

ŠTA SE TO DEŠAVA!?! 🤯 Jeste li zinuli u neverici? Ja jesam u tom trenutku. Dakle, to mi je rekla doktorka koja mi je pomagala da zatrudnim. Ona ista koja je bila uz mene na svakom koraku tog teškog puta kako bi bila sigurna da ćemo uraditi sve što treba da bi se beba rodila. U junu sam plakala pred njom nakon spontanog, videla je koliko mi je to bilo bolno. Videla je bol. Tugu. I onda ona MENI daje tu opciju. Eto, čisto da bih ja znala koje su mi „mogućnosti” na raspolaganju.

Ljubazno sam odbila i rekla: „O, ne, ova beba mi je važnija od svakog putovanja.” Sve mi se smučilo… Kako se to uopšte smatra „mogućnošću”? Ovog mališana bi tek tako ubili samo zato da bih ja mogla da otputujem. Pa zar to nije SULUDO? Oni ne bi postavili nikakva pitanja. Samo bih otišla tamo i zakazala abortus kao da je to NEŠTO NAJNORMALNIJE.

PA TO JE UBISTVO.

 

Njegova moždana aktivnost videla se od 12. nedelje. Njegovo srce kuca još od 7. nedelje.

On je SAVRŠENO zdrav, a ja IMAM TU MOGUĆNOST?

Kako je tako nešto uopšte moguće???

 

A ovamo čoveka proglase MRTVIM kada više nema moždane aktivnosti ili kad srce prestane da mu kuca? Moj slatki dečačić ima i mozak i srce koji savršeno dobro rade.

Još ovo želim da kažem. Moja bliska prijateljica je trenutno trudna s bebom koja možda neće preživeti. Saznala je to u 11. nedelji, a sada je prošla 17. nedelju. Pa ipak, ona gura iz dana u dan, i nosi trudnoću znajući da će Bog zaustaviti bebino srce kada za to dođe vreme. Ona uživa u svakom trenutku sa svojom bebom i možda će i uspeti da je iznese. Koliko će beba da živi ne odlučuje ona, već Bog.

A onda BAŠ DANAS sretnem u parku jednu finu ženu, majku, koja me je pitala za trudnoću i decu. Rekla mi je da ona i muž imaju jedinicu, devojčicu koju su usvojili nakon što su 13 godina pokušavali da zatrudne. Oči su joj zasuzile dok mi je pričala kako lekari nisu našli problem ni kod nje, ni kod muža. Ali kad joj je bilo 20 godina, zatrudnela je i abortirala. 😥 Lekari joj nisu ni pomenuli usvajanje niti joj dali ikakvo ohrabrenje. Duša me je zabolela kad je rekla da je sad mogla imati dvoje dece.

Dakle, šta abortus rešava?
Nezgodnu situaciju?
Da li je to brzo rešenje?
Šta je s kajanjem s kojim posle toga živimo?

Jednostavno nisam sigurna šta to abortus rešava.

Čak i po cenu sopstvenog zdravlja, prihvatila bih svaku mogućnost da rodim bebu dokle god njeno srce ne prestane da kuca samo od sebe. Bog zna kada je svakome od nas došao čas i ja verujem u Njega i u to da On zna kada je pravi trenutak za nešto.

Svako nek donosi svoje odluke, ali što se mene tiče, veoma sam zahvalna mojoj majci koja je odabrala da me rodi. Bila je mlada i sama, imala je mogućnost da abortira, ali izabrala je ispravan i teži put umesto pogrešnog i lakšeg. Beskrajno sam joj zahvalna što mi je pružila takav primer. Iako joj nije uvek bilo „zgodno”. Uvek je decu stavljala ispred sebe. Nikada, NIJEDNOM nije me videla kao posledicu nečega i nikada me nije primorala da se tako osećam. Posmatrala me je kao voljenu bebu i dala sve od sebe da bih ja imala NAJBOLJI MOGUĆI život. Najbolje detinjstvo. I najbolju majku i uzor. Okolnosti u njenom životu bile su daleko od savršenih i sigurna sam da je u to vreme bila potpuno prestravljena. Pa ipak, držala je glavu visoko, išla napred i nijednom nije ni pomislila da me se otarasi kako bi ostvarila svoje snove. Ne kaje se ni zbog čega i nikada se ne pita da li je donela pravu odluku. Ona dobro zna da je njena odluka bila ispravna – da je taj put bio teži, ali ispravan.

Ne želim da raspravljam o tome šta je ispravno, a šta pogrešno. Ne želim da se izjašnjavam o tome u kom trenutku je u redu prekinuti trudnoću. Samo znam da sam u državi Kaliforniji, u 21. nedelji trudnoće, sa savršeno zdravim dečačićem, imala mogućnost da abortiram. Bez ijednog znaka deformiteta ili bolesti, a da pritom ni moje zdravlje nije bilo ugroženo. Samo zato da bi meni bilo zgodnije. To se zove UBISTVO.

💛 Molim vas, ako i vi imate priču, podelite je! Ne smemo da ćutimo. Moramo da ustanemo zbog naših osećanja koja ne možemo potisnuti. Moramo se boriti za one koji sebe ne mogu da brane! Za rođene i nerođene!

  • 2 Mojsijeva, 20:13 „Ne ubij!”
  • Priče Solomunove, 3: 5-6

„Uzdaj se u Gospoda svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se.”

„Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.”

 

Autor: Bruk Mikelsen
Izvor: Fejsbuk stranica Bruk Mikelsen

Naslovna fotografija: Fejsbuk stranica Bruk Mikelsen

Priredila: redakcija portala Pravoslavni roditelj

 

Ukoliko ste trudni i u dilemi ste da li da zadržite bebu, nudimo Vam mogućnost da porazgovarate sa psihologom – bilo uživo u savetovalištu u Beogradu, bilo preko Skajpa.

Ne ustručavajte se da zatražite psihološki razgovor – niko Vas neće pritiskati, osuđivati niti ubeđivati.

Jednostavno ćete dobiti priliku da Vas neko pažljivo i bez osuđivanja sasluša, kao i priliku da sa nekim podelite svoja osećanja i razmišljanja u ovako osetljivoj situaciji u kojoj ste se našli.

Za detaljnije informacije posetite sajt Pravoslavno-psihološkog savetovališta „Ima nade”:

Imanade.org

Ne brinite za novac – ukoliko niste  u mogućnosti da platite, razgovor će za Vas biti besplatan.

Savetovalište „Ima nade” nudi mogućnost besplatnog razgovora samo i isključivo osobama koje su trudne i premišljaju se da li da zadrže bebu, tako da je to potrebno navesti u pismu preko kontakt stranice na OVOM LINKU.

 

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.