Iz prve ruke – evo šta džender ideolozi spremaju našoj deci

Iz prve ruke – evo šta džender ideolozi spremaju našoj deci

Kad god govorim o rodnoj ideologiji, često mi kažu da preterujem kada kažem da džender aktivisti žele da deci nametnu svoju ideologiju. Džender aktivisti, kažu mi ljudi, samo žele da pomognu tinejdžerima koji se bore sa svojim rodnim identitetom i zbunjenošću. Stoga moje tvrdnje da je njihov cilj da deci nametnu svoju ideologiju ili da je primene na njih predstavljaju obično huškanje na netrpeljivost. Voleo bih da je zaista tako, ali ako pogledamo dokaze, videćemo da je ovde reč o činjenicama, a ne o podsticanju netrpeljivosti.

Da bih vam pokazao koliko je zapravo džender ideologija radikalna, preneću nekoliko saveta koje je 2016. godine, na konferenciji kojoj je prisustvovalo više od 400 ljudi, roditeljima iznela dr Dajen Erensaft, razvojni psiholog i autor knjige „Rodno-kreativno dete”. Ona je jedan od glavnih promotera stava da „rod” deteta treba odrediti pažljivim posmatranjem, prilikom kog treba potvrditi sve što dete kaže ili uradi – pa tako, po njenom mišljenju, treba prihvatiti i veoma ranu tranziciju (prelazak u drugi „rod”, prim. prev.), ukoliko se to kod deteta javi. Dr Erensaft je veoma uticajna ličnost u trans pokretu i član je upravnog odbora organizacije Gender Spectrum (Rodni spektar), koja se bavi pitanjima roda i pravima trans osoba, a istovremeno je i direktor klinike za rod u dečjoj bolnici na Univerzitetu u Kaliforniji (San Francisko).

Ako želite da saznate šta je zaista cilj džender pokreta, čitavo predavanje možete pogledati OVDE. Govornici otvoreno iznose svoju agendu i objašnjavaju način na koji pridobijaju srce i um nove generacije, što dovodi do vrtoglavog porasta broja mladih koji se identifikuju kao transrodne osobe, kao i mladih koji podržavaju transrodnu ideologiju. Jedan govornik prikazao je sledeću ilustraciju: jedna osoba sreće drugu koja gura kolica i pita je da li je dete devojčica ili dečak, na šta ova odgovara: „Ne znam, još ne ume da govori”. Pritom to nije prikazao s namerom da to bude šala.

 

 

Nakon prezentacije dr Erensaft, jedna majka je ustala i pitala koji je najbolji način „da objasnim rod detetu od tri, četiri i pet godina? Moja ćerka postavlja dosta pitanja o iskazivanju roda i o identitetu, a da ni sama ne zna šta zapravo pita, a ja ne mogu da nađem odgovarajuće reči da o tome pričam s njom… Da li je ono dečak, da li je ono devojčica, šta znači biti dečak, šta znači biti devojčica? Da li je to zato što imaju penis? Da li zato što imaju vaginu? Ja zaista ne znam koje reči da koristim kada joj govorim o rodu…”

Odgovor dr Dajen Erensaft jasno pokazuje da džender ideolozi žele da deci nametnu ideologiju „rodne fluidnosti”:

 

Prvo, što se tiče pitanja je li ono dečak i je li ono devojčica, ja bih detetu rekla ne znamo – moraćemo da pitamo. Dakle, to bi bio početak, da kažemo da samo ta osoba zaista zna (kog je roda, prim. prev.). Neke osobe vole kada ih drugi to pitaju, a neke ne vole. Rekla bih, znaš, neke osobe misle (jer do treće godine dete već uči) da ako imaš penis, onda si dečak, a ako imaš vaginu i stidnicu, onda si devojčica. Ali u stvari nije tako. Uopšte nije tako.

Ako si dečak, to znači da ti tvoj mozak govori Ja sam dečak. Ako si devojčica, to je zato što ti mozak govori da si devojčica. Neke devojčice vole da oblače haljine, a neke vole da se oblače kao Dart Vejder – to zavisi od ljudi, ali postoje ljudi ovde gde mi živimo koji misle da je jedno od to dvoje nešto što rade dečaci, a drugo nešto što rade devojčice. Dakle, tu imate trenutak za učenje. Sa tri godine, deca već poznaju svoju kulturu. Sećate li se da sam rekla da rodna socijalizacija počinje s dve godine?

Dakle, ponekad moramo da desocijalizujemo te poruke novim porukama. Potom dolazi sledeća stvar koju treba reći: neki ljudi misle da postoje samo dva roda. Ali rodova ima mnogo, mnogo više – to je poput duge. Tu su različite boje. A onda bih tu stala jer je to skoro previše reči za dete od tri godine.

 

Eto, svojim rečima je rekla: decu treba „desocijalizovati” od zastarelih verovanja, kao što je to da muškarci imaju penis, a žene vaginu, ili da postoje samo dva roda. Umesto toga, deci od samo tri godine već treba govoriti da mogu da budu šta god požele, bez obzira na biološku realnost. Kad ta deca budu srela odrasle osobe koje još nisu odbacile zdrav razum, objasniće im se i pojam transfobije.

 

„Rodno fluidni” roditelji (roditeljke?) i dete

 

Stavovi Erensaftove ne zadržavaju se samo na deci uzrasta dve-tri godine. Jedan otac je ustao i postavio sledeće pitanje: „Danas su ljudi razgovarali o veoma snažnoj poruci, a to je da treba da slušamo svoje dete, da mu pustimo da nam samo kaže. Zanima me postoje li preporuke za decu koja još nisu progovorila, dakle za onu između jedne i dve godine, neki predlozi o tome kako pristupiti temama o kojima danas razgovaramo?” Nimalo iznenađujuće, Erensaftova je imala savet i kad je reč o deci koja još ne govore:

 

Dakle, pitanje je šta je s decom između prve i druge godine života, koja tek razvijaju govor ili ga još nisu razvila. Ta deca su veoma fokusirana na radnje. Tu je veoma važno oponašanje, kao i osluškivanje onoga što ona rade. Daću vam jedan primer. Imam kolegu koji je transrodna osoba i koji ima snimak sebe kada je imao godinu dana – na rođenju mu je dodeljen ženski rod – a na tom snimku se vidi kako čupa šnalice iz, u to vreme, „njene” kose, baca ih na pod i plače. To je rodna poruka! A kad se to desi ne jednom, ili dva-tri puta, to je rodna poruka.

Ponekad deca u prvoj i drugoj godini, kad počnu da razvijaju jezik, kažu „Ja dečak!” kada im vi kažete devojčica. Te dve reči: „Ja dečak.” To nije pred-verbalna poruka, već rana verbalna poruka. Ponekad se javi težnja da kažemo, dobro, dušo, ne, ti si devojčica, jer male devojčice imaju vaginu, a ti imaš vaginu i zato si devojčica. A onda, kada malo porastu, čućete ih kako vam govore: Zar nisi slušala šta ti govorim? Rekao sam ti da sam dečak s vaginom. Ali oni to ne mogu reći s godinu-dve, već samo mogu da vam pokažu tako što odaberu čime žele da se igraju, ili pokažu da im je neprijatno zbog načina na koji vi reagujete na njih i njihov rod, ili ako ste pogrešili njihov rod prilikom obraćanja detetu.

Pokušajte da uočite takve postupke, kao što je skidanje suknje. Bio je jedan slučaj, mislim da je to bilo u specijalu Barbare Volters, gde je dete nosilo bodiće s nitnama između nogu i s godinu dana bi sâmo otkopčalo nitne kako bi napravilo haljinu, da bi bodić padao kao haljina. Tom detetu je dodeljen muški rod na rođenju. A to je bila pred-verbalna poruka o rodu, a naša reakcija na to ne bi trebalo da bude negiranje takvog ponašanja već treba da ih pustimo i da vidimo kuda će ih to odvesti. Dakle, to je moje mišljenje o deci od jedne i dve godine. Deca znaju već od druge godine života. Verovatno znaju i pre toga, ali su tada u pred-pred-verbalnoj fazi.

 

Erensaftova smatra da su situacije u kojima dete koje napravi scenu i izvadi šnale iz kose, ili dečak koji otkopčava bodić, ili jednostavno deca koja se u igri pretvaraju da su nešto drugo – da su to sve razlozi zbog kojih treba da verujete da vaše dete možda nije onog „roda” koji mu je „dodeljen” na rođenju.

Uprkos dokazima koji nam govore da čak 80% dece koja se zaista bore s rodnom disforijom na kraju to preraste, i uprkos ogromnoj opasnosti koju fizičko i hemijsko obogaljenje predstavlja za fizičko i mentalno zdravlje dece koja se odluče za „tranziciju” u ranom uzrastu (što je već dovelo i do pojave „detranzicije”), Erensaftova savetuje roditeljima da obrate pažnju i da traže znake koji bi im rekli da je njihovo dete možda suprotnog „roda” – ili bilo kog iz palete različitih „rodova”, od kojih neki još nisu imenovani, a možda ni otkriveni.

Džender ideolozi su naročito usmereni na mlade jer s pravom smatraju da je indoktrinacija uspešnija u mlađem dobu. Činjenica je da stručnjaci poput Erensaftove učestvuju u izradi novih nastavnih planova seksualnog obrazovanja za škole, novih politika vlade i novih društvenih odgovora na džender ideologiju.

Ona smatra da se njena ideologija može primeniti čak i na decu mlađu od pet godina, uključujući i „pred-verbalne” mališane, tj. one koji još nisu progovorili. Većina roditelja nije svesna onoga što aktivisti poput Erensaftove veruju i čemu podučavaju druge, međutim izuzetno je važno da shvatite šta ta ideologija podrazumeva, kao i da saznate da li je već uspela da uđe u nastavni plan vaše lokalne škole.

 

Trans aktivisti vode rat za srce i um nove generacije. Ne budite naivni: to podrazumeva i vašu decu.

 

Autor: Džonatan van Maren

Prevod: redakcija sajta

Izvor: In their own words – What transgender activists have in store for your children

 

 

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.