Kao i prošle godine, i ove je izostala prava reakcija zaštitnika prava građana Saše Jankovića povodom Međunarodnog dana porodice, ustanovljenog od strane Ujedinjenih nacija.
Zaštitnik prava građana akcenat stavlja na nasilje u porodici i stiče se utisak da je to najveći problem sa kojim se porodice u Srbiji danas suočavaju.
Pominje se naravno i teška ekonomska situacija, ali saopštenjem nekako dominira izjava o nasilju u porodici.
Da se zaključiti da gdin Janković ne prepoznaje mnogobrojne probleme koje je potrebno otkloniti kako bi se porodicama pružio kvalitetan život i kako bi bile zaštićene od sve agresivnijih antiporodičnih ideologija. Tu ubrajamo ogroman broj abortusa svake godine, novine predložene u nacrtu Građanskog zakonika kao što su potpuna zabrana fizičkog kažnjavanja dece od strane roditelja, legalizacija tzv. milosrdne smrti, odnosno eutanazije, legalizacija trgovine materinstvom i decom u formi surogat materinstva, mogućnost legalizacije istopolnih zajednica itd.
Zaštitnik građana ne vidi problem ni u već usvojenim izmenama Zakona o zaštiti građana od zaraznih bolesti prema kojima će nadležne službe oduzimati decu roditeljima koji odbiju vakcinaciju.
Problema izgleda nema ni u predviđenom prebacivanju lakog, brzog sporazumnog razvoda iz sudova u kancelarije notara, ne bi li se brakovi još brže razvodili.
Problem ne postoji ni u diskriminaciji porodica pri povraćaju PDV-a na bebi i dečiju hranu, opremu i odeću, kao ni u diskriminaciji porodica pri dobijanju roditeljskog i dečijeg dodatka na osnovu visine primanja i/ili vrednosti imovine.
Kada ministar prosvete želi da smanji i na kraju ukine časove veronauke u srpskim školama, to nije povreda prava na slobodu veroispovesti, blisko povezene sa pravom roditelja da odlučuju o obrazovanju svoje dece.
Kada se u našim školama predaje program sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, koji deci izdaje seksualnu licencu i koji grubo seksualizuje našu decu, onda ni to nije problem za zaštitnika građana.
Lista je poduža.
Problem je dakle samo nasilje u porodici. Nije da ga nema, nažalost. Ipak, to nikako ne može biti najveći problem sa kojim se suočavaju sve naše porodice. Kao da se potenciranjem ove, svakako važne ali ne i najvažnije teme, želi skrenuti pažnja sa gore navedenih problema.
Ovakav stav Zaštitnika građana ne čudi, jer je on ipak zaštitnik građana, a ne porodica.
Možda nam je potrebna nova institucija, institucija Zaštitnika porodica?
Sa druge strane, Zaštitnik građana je daleko aktivniji kada je u pitanju saopštenje povodom Svetskog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, šta godi ovi termini značili. Tada se puno pažnje poklanja problemima sa kojima se suočavaju pripadnici LGBT zajednice, pa se čak i ističe zastava duginih boja na prozorima kacelarije zaštitnika građana, kao i prošle godine.
Nažalost, ovakva reakcija zaštitnika je u skladu sa stavovima trenutnih upravitelja Ujedinjenih nacija gde dominiraju antiporodični aktivisti i lobisti raznih antiporodičnih ideologija, u šta se lako može uveriti svako ko poseti zvaničan sajt UN i njenih organizacija za zaštitu ljudskih prava.
Tako se na primer navodi da „je potrebno kontinuirano sprovoditi mere i aktivnosti posvećene podizanju svesti javnosti o neophodnosti poštovanja prava LGBTI osoba“.
Centar za zaštitu porodice smatra da je potrebno podizati svest o neophodnosti poštovanja institucije prirodne porodice i značaju prirodne porodice kao osnove za napredak društva u celini.
Nama, porodičnim ljudima, ostaje da se ne predajemo i da neprestano svedočimo o tom značaju, kao i da ukazujemo na pogubne trendove koji pogađaju naše društvo.
dr Nemanja Zarić
Komentari