Noć veštica – šta uraditi ako ste pravoslavni roditelj?

Noć veštica – šta uraditi ako ste pravoslavni roditelj?

Na današnji dan, kada slavimo svetog jevanđelistu Luku, većina paganskog sveta (koji formalno pripada bilo kojoj veroispovesti) „proslavlja” Noć veštica.

Pravoslavni roditelji u ovo doba godine često razgovaraju na tu temu – kako se postaviti prema ovoj pojavi, na koji način razgovarati s decom, a na koji način s nastavnicima engleskog koji smatraju da je „Helouvin” sastavni deo anglosaksonske kulture pa o tome uče našu decu. Kako nekome ko nije pravoslavni hrišćanin (ili je to samo formalno, po krštenju) objasniti na „sekularnom” jeziku u čemu se sastoji besmislenost i štetnost praznovanja ovog praznika i promocije ovog praznika deci?

Nekoliko stvari koje pravoslavni roditelj može da uradi:

1. Najpre, molitva. Ništa bez molitve. Molitva nije nekakav odraz bespomoćnosti niti ritual koji služi da se mi „umirimo” jer ne znamo šta da radimo.

Molitva je iskreni vapaj duše da Gospod i Presveta Bogorodica zaštite našu decu u onim situacijama kada naša deca nisu u porodičnom okrilju, kada se nalaze u školama, u društvu vršnjaka, na javnim mestima itd.

Takođe, molitva je prvi korak preduzimanja naše inicijative, naše aktivnosti, jer mi molitvom tražimo blagoslov Božiji da On upravlja našim koracima i našim akcijama koje ćemo nakon molitve preduzeti. Da nam pomogne da svako delo završimo u Slavu Božiju i po Njegovoj Volji.

Molitva je, dakle, samo početak.

Vredi se molitveno obratiti Presvetoj Bogorodici u današnjem danu da našu decu zaštiti od paganskih uticaja na njihove duše a koji dolaze kroz nastavnike i učitelje koji nisu svesni šta rade i kroz institucije koje u društvu promovišu ovaj antipraznik.

Presveta Bogorodice, vaspitaj čeda naša, lažne pouke neverujućih učitelja da odbace!


Pogledajte celu molitvu na linku OVDE, posebno kondak i ikos 9.

 

2. drugi korak – tačno i pravilno se informišite o Helovinu. Da li je to samo neka paganština, da li je to nešto sektaško, koji su koreni te pojave.

Važno je da se pravilno informišemo, jer se može desiti da budemo u situaciji da objasnimo argumentovano zbog čega smo protiv toga da naše dete učestvuje u tako nečem, što će ljudi predstavljati kao „puku zabavu”, „pa i mi smo kao mali imali maskenbale”, „to je učenje dece da ne budu ksenofobični”, „to vam je učenje o drugim kulturama, kao npr. kad probate tajlandsku hranu”, itd.

Ukratko, najvažnije je o Helovinu znati sledeće:

– Smatra se da je to bio neki paganski običaj kod zapadnih naroda pre nego što su bili hristijanizovani (detaljnije o paganskom poreklu Helovina pogledajte na linku OVDE)

– Rimokatolici (i to u vreme dok još nisu otpali od Pravoslavlja, 844. godine) odredili su 1. novembar da bude dan kada se proslavljaju svi svetitelji i dan kada se proslavljaju mrtvi. Dakle, nešto slično kao što su kod nas Zadušnice ili Pobusani ponedeljak. (Detaljnije o tome na linku na engleskom OVDE)

Veče pred te njihove zadušnice smatralo se uvodom u taj veliki praznik. To je veče pred Dan svih svetih. Kao što mi pravoslavni proslavljamo veče pred Božić kao Badnje veče, na isti način rimokatolici s pažnjom i molitvenom usrdnošću za svoje umrle rođake dočekuju Dan svih svetih.

– Šta se onda dogodilo? Dogodila se sekularizacija tog rimokatoličkog praznika, tačnije, te večeri uoči praznika, sama proslava se odvojila od njenog hrišćanskog značenja (na isti način kao što Uskršnji zeka sekularizuje praznik Hristovog Vaskrsenja, pa se Vaskrs u zapadnim zemljama pretvara u praznik Uskršnjeg Zeke), vraćeni su ponovo paganski ritualni elementi i sve to zajedno preosmišljeno je da bude komercijalni praznik.

– Tužna je činjenica da se na ovaj način zapravo ismevaju bliski ljudi koji su umrli, jer umesto molitve za njih, deca se uče da ismevaju umrle srodnike time što će ih predstavljati kao nakaze koje su izašle iz grobova. Zamislite da neko u našoj pravoslavnoj kulturi uči decu da veče pred Zadušnice predstavlja naše umrle srodnike, svoje umrle bake ili deke za koje verujemo da će ustati iz svojih grobova na dan sveopšteg Vaskrsenja, da se oni predstavljaju kao zombiji, monstrumi, vampiri, veštice i demoni. Bogu hvala, to se ovde kod nas još uvek niko nije našao „pametan” da takvu skarednost napravi.

– S obzirom na to da je široko rasprostranjen u anglosaksonskim zemljama, s vremenom je počeo da se tretira u udžbenicima za engleski jezik kao sastavni deo njihove „kulture”. To je toliko uznapredovalo da smo svedoci neverovatne situacije da čak i Evroliga zahteva da meč između ruskog i srpskog kluba, dva kluba koja pripadaju pravoslavnom narodu i kulturi,  bude u znaku „Noći veštica” jer se odigrava na 31. oktobar  (link OVDE)

 

3. treći korak – informišite i svoju decu o ovome da i oni znaju o čemu se tu radi i zašto to nije nešto što treba „proslavljati”. Podvucite im da je organizovanje maskenbala u nekim drugim delovima godine i nekim drugim povodima u redu, da je to samo jedna vrsta zabave i da se tada oni mogu maskirati u neke heroje, superjunake, nešto lepo i pozitivno, a nikako u morbidna strašila.

 

4. četvrti korak – razgovor sa osobama koje promovišu, brane, zastupaju ili su indiferentne prema ovom antiprazniku. Na koji način razgovarati, zavisi isključivo od toga da li su osobe verujući hrišćani ili pripadaju sekularnom društvu.

Verujućim osobama treba proslediti linkove ka ovom tekstu i drugim tekstovima koje smo pomenuli u ovom tekstu.

Sekularnim osobama hrišćanski argumenti ne spadaju u validne, posebno za njih nema smisla, a može imati i kontraefekat ako im obrazlažete da postoje nečiste sile, duhovi podnebesja i da je učestvovanje u ovom paganskom ritualu duhovno štetno za decu i odrasle.

O tome šta reći osobama koje su ateisti ili naprosto nezainteresovani za veru već smo pisali prethodnih godina na linku ovde i na drugom linku OVDE. (pogledajte u nastavku ovog teksta dole)

Ukratko, za njih su validni jedino psihološki argumenti (da takve manifestacije jačaju strahove kod dece) i pravni argumenti (da roditelji imaju pravu da svoju decu vaspitavaju u skladu sa svojim moralnim i verskim uverenjima).

Potrebno je pre toga da im ukratko objasnite zbog čega Helovin nije „upoznavanje sa drugim kulturama” (pogledajte korak 2) i zbog čega naše roditeljsko protivljenje da se našoj deci govori o tome ili da se deca pozivaju da se taj dan maskiraju nije „ksenofobičnost” (jer mi upravo i šaljemo decu da uče engleski jezik, da uče druge jezike, da bi mogli da imaju široko znanje o različitim narodima i njihovim specifičnostima, da bismo proširili njihove vidike, vodimo ih u strane zemlje na more ili na turistička putovanja, ponekad im pravimo neku neobičnu hranu koja je specifična za druge kulture, puštamo im različite pesme, gledamo strane filmove i crtane), već da su naši razlozi protivljenja isključivo motivisani našom roditeljskom procenom šta je u najboljem interesu naše dece, šta je najkorisnije za njihove duše i to smo spremni da adekvatno argumentujemo.

 

Kako odgovoriti na njihove tipične komentare:

 

Komentar 1. – Helovin spada u upoznavanje običaja i specifičnosti druge kulture, pa nećemo se valjda fanatično zatvoriti i pričati samo o kulturnim običajima srpskog naroda, ipak je ovo predmet iz engleskog jezika.

Odgovor: Učenje o anglosaksonskoj kulturi se može raditi kroz objašnjavanje deci američkog praznika „Dana Zahvalnosti“ (Thanksgiving day) ili britanskog običaja pijenja čaja sa mlekom. Za razliku od ovih, zaista kulturnih specifičnosti o kojima treba da se priča, Helovin je jedna komercijalna manifestacija nastala obesmišljavanjem divnog hrišćanskog praznika posvećenog umrlim srodnicima unutar rimokatoličke tradicije. U Helovinu se umrli srodnici predstavljaju kao nakaze i zombiji i čitava ta manifestacija ima značaj za anglosaksonsku kulturu koliko i reklame Koka kole. Drugim rečim, nikakve, čak predstavljaju tužnu sliku nepoštovanja umrlih srodnika, kao kad bismo mi ismevali kroz jezivi maskembal naše Zadušnice.

Komentar 2. – To što ste protiv Helovina govori da vi imate ksenofobiju i to  hoćete da usadite deci.

Odgovor: Naprotiv, moja deca uče engleski od vrtića, idu na jezike često i mimo obaveznog nastavnog plana i programa, takođe ih sa radošću podstičemo da uče i druge jezike, vodimo ih u strane zemlje na more i na turistička putovanja, ponekad im pravimo neobičnu hranu specifičnu za druge kulture , puštamo im različite strane pesme, u muzičkoj školi sviraju pesme stranih kompozitora, čitaju strane romane, gledamo strane filmove i crtane). Ovde se ne radi niti o ksenofobiji, a ne radi se niti o upoznavanju drugih naroda kroz promociju sablasnog praznika Helovin.  Ponavljam, promocija Helovina ima istu kulturno vrednost kao i reklama Koka kole. S obzirom da nećete na časovima engleskog podsticati decu da piju Koka kolu, isto tako nema smisla ni da promovišete Helouvin. Umesto toga postoji toliko divnih kulturnih specifičnosti anglosaksonskog naroda poput Dana zahvalnosti i čaja sa mlekom (pa ponoviti odgovor pod brojem  1)

Komentar 3. – Ako vam se ne sviđa tema Helovina a vi nemojte u njoj ni da učestvujete.

Odgovor: Sasvim vas razumem, međutim, ovde se radi ne o promociji Helovina meni kao odrasloj osobi, već o promociji Helovina mojoj deci i to kroz zvanične školske i predškolske institucije, kao i institucije koje imaju dozvolu ministarstva da imaju škole za strane jezike u okvirima vrtića i samostalno. Složićete se da nema isti nivo značaja kada se nešto promoviše odraslim osobama i kada se nešto kroz zvanične institucije promoviše deci.

(ako se insistiranje na Helovinu nastavi kroz razgovor, tada je prilika da se pomenu i pravni argumenti da je praznovanje ovakvih stvari u suprotnosti sa Konvencijom o pravima deteta i ostalim od naše zemlje ratifikovanim i prihvaćenim Konvencijama kojima se štite deca od štetnih sadržaja i kojima se roditeljima potvrđuje pravo da čine u najboljem interesu sopstvenog deteta, kao i ustavno pravo roditelja da vaspitaju decu u skladu sa svojim moralnim i verskim uverenjima)

Komentar 4. – Pa to je samo maskenbal, puka zabava za decu, nemojte to tako preozbiljno shvatati …. pa i mi smo imali maskenbale kad smo bili mali, na školskim rekreativnim nastavama i izletima i drugim povodima. Što ste protiv maskenbala?

Odgovor: Maskenbali kao oblik zabave za decu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta su oduvek bili simpatični i kreativni načini dečije razonode i oni , kada nemaju dublje značenje i kada su usmereni na maskiranje u pozitivne likove i heroje imaju pozitivan efekat i na psihu dece. U Helovinu , međutim, maskenbal se na ovaj dan koristi za ismevanje umrlih, a samo preoblačenje isključivo u negativne i zastrašujuće likove ima negativan uticaj na psihu deteta. Maskiranje u veštice, vampire i ostala jeziva čudovišta je štetno za dečiju dušu jer nije, kao u bajkama, jasno podvučena razlika između dobra i zla, niti ima pozitivnih likova u koje se deca maskiraju kao pandan zlu i kao nadmoć dobra nad zlom, tako da maskenbal izvođen na takav način kao u Helovinu može samo produbiti dečije razvojne strahove i druge strahove i uneti trajni nemir u dečije duše.

Iovako imamo problema sa hiperaktivnom decom, decom koja od uznemirenosti jedva sede na stolici i jedva prate nastavu zbog oslabljene pažnje. Unošenje nemira ovakvim manifestacijama samo ćemo pogoršati problem koji je briga svih nas – i vas prosvetnih radnika, i nas roditelja.

Dakle, organizovanje maskenbala u nekim drugim delovima godine i nekim drugim povodima je sasvim redu, kada takav oblik zabave nema dublje značenje i kada se deca maskiraju u heroje, superjunake, nešto lepo i pozitivno, a nikako u morbidna strašila.

Komentar 5. – Vi ste religiozni fanatik i ksenofob.

Odgovor: Hvala na pokazanoj toleranciji za različita uverenja, kao i na pokazanom razumevanju i prihvatanju mojih kulturnih i verskih specifičnosti. To je pravi primer multikulturalne tolerancije na delu  🙂

Šalu na stranu, kada se ovakav komentar pojavi, to je samo signal da sa tom osobom nema svrhe dalje komunicirati već da treba preći na više školske instance.

Redakcija sajta Pravoslavni roditelj

 

Iz naših ranijih tekstova:

Jedna od nedvosmileno štetnih zapadnih „proslava“ koja je došla i u naše krajeve je svakako praznik kulture smrti poznat kao „Noć veštica“.

Zašto je ovaj jezivi maskenbal štetan za dečiju dušu – možda će se neko pitati i dodati: „Znamo da se deci od ranog uzrasta čitaju bajke u kojima postoje takva slična čudovišta, i znamo da je to način na koji se deca nose sa pojedinim strahovima?“

Najkraći odgovor na to bi bio:

Zato što u bajkama postoji jasna razlika između dobra i zla, uvek pored personifikacije zla postoji i personifikacija dobra  i dobro na kraju ,sa svim svojim vrlinama (hrabrošću, odvažnošću, plemenitošću, spremnošću na žrtvu i trud) pobeđuje.

Na taj način deca na simboličkom nivou poznaju veliku Božansku Nauku da je Gospod taj koji je Svemoćan, Svedobar i Sveblag. Takođe spoznaju da zlo zaista postoji, ali da nam ono ne može ništa ako smo mi Hristovi i ako mu mi ne dozvolimo da ovlada nama.

Za razliku od bajki, u antipravoslavnom prazniku „Noć veštica“ postoje samo oličenja zla i smrti, ne postoji jasna razlika između dobra i zla, tačnije – uopšte ne postoji Dobro kao pandan Zlu. Zatim deca su ta koja ulaze u uloge personifikatora Zla, energetski se identifikuju sa zlim likom u koji u obučeni. I, takođe, na ovaj način se sprovodi satanski cilj da se ljudi od najranijeg uzrasta naviknu na zlo, da se naviknu da ga ne posmatraju kao nešto čega se treba kloniti već naprotiv, da je zlo zapravo nešto šaljivo, uzbudljivo i na kraju krajeva – „samo igra“ , da ne postoji stvarno u ovome svetu.

Mi, pravoslavni roditelji, koji znamo da zlo nije samo igra, ne smemo dopustiti da na ovakve „priredbe“ puštamo decu – niti da učestvuju , niti da gledaju. Takođe, sa psihološke strane , ovakve manifestacije ne samo da ne pomažu deci da prevaziđu svoje strahove (time što će se zlo navodno predstaviti kao smešno, zabavno, i nepostojeće  – jer dečija čista savest i duša itekako oseća da to nije istina) , već upravo suprotno – kod dece razvijaju habituaciju (naviknutost) na prisustvo zla i pojačavaju strahove.

Ništa tako jako ne privlači duhove podnebesja u duše naše dece nego ovakve manifestacije, igračke sličnog tipa (kao vampir-lutke „monsters high“ veoma popularne i kod nas) i crtani filmovi u kojima se zli likovi i čudovišta predstavljaju kao „višeslojni“ i dobri (primer: crtani film „Grdana“ i ostali popularni crtani filmovi sa  čudovištima kao glavnim likovima).

„Noć veštica“ se „praznuje“ u našim predškolskim ustanovama  već nekoliko godina unazad (prevashodno privatnim vrtićima, engleskim zabavištima, ali se sreće i u državnim vrtićima, na časovima engleskog za osnovnoškolsku decu, itd) i to pokazuje opasan trend kome se moramo suprotstaviti već sada.

Kao kratak i efikasan argument koji pravoslavni roditelji mogu da upotrebe a da ih sekularno društvo ne posmatra kao čudake je ovaj:

1. da je praznovanje i maskiranje u veštice, vampire i ostala jeziva čudovišta štetno za dečiju dušu jer nije, kao u bajkama, jasno podvučena razlika između dobra i zla, niti postoji dobro kao pandan zlu i nadmoć dobra nad zlom, te da takve manifestacije samo mogu produbiti dečije razvojne strahove i druge strahove i oštetiti im dušu na duge staze. Psihološki gledano, takve manifestacije samo pojačavaju strahove i unose nemir u dečije duše jer nema onoga što predstavlja pandan zlu i pobedioca svega onoga što je strašno, loše, mračno i zlo.

2. da je praznovanje ovakvih stvari u suprotnosti sa Konvencijom o pravima deteta i ostalim od naše zemlje ratifikovanim i prihvaćenim Konvencijama kojima se štite deca od štetnih sadržaja i kojima se roditeljima potvrđuje pravo da čine u najboljem interesu sopstevnog deteta. (ako bude potrebe, javite se da pronađemo konkretne citate)

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.