Od neverujuće feministkinje do pravoslavnog publiciste (3)

Od neverujuće feministkinje do pravoslavnog publiciste (3)

Abortus je nasilje i nad nerođenim detetom i nad ženom, i svakako nije nešto što žene jedva čekaju da urade.

 

(Prethodni deo teksta pročitajte ovde.)

 

Pre mnogo godina napisala sam nešto u jednom članku o abortusu i iznenadila sam se kada sam videla da je jedna rečenica našla odjeka i da je često citiraju. Videla sam je i u tekstovima koji zagovaraju pravo na život, i u onima koji zagovaraju pravo na izbor, tako da se čini kao da je to nešto o čemu se obe strane slažu.

Napisala sam sledeće: „Nijedna žena ne želi abortus kao što bi želela sladoled ili porše. Ona želi abortus kao što životinja uhvaćena u zamku želi da odgrize svoju nogu.”

Čudno je, zar ne, što se i jedna i druga strana slažu sa ovom tvrdnjom. Abortus je užasno i potresno iskustvo. To što se žene toliko često odlučuju na to samo pokazuje da one misle da bi im nastavak trudnoće bio mnogo gore iskustvo. U suštini, mi smo pristale na to da hirurški izmenimo žene kako bi mogle da drže korak u muškom svetu. I još očekujemo da budu zahvalne za to.

Niko ne priželjkuje abortus. Ako niko ne želi da ga uradi, zašto onda žene to rade i to 2.800 puta svakoga dana? Ako žene 2.800 puta dnevno rade nešto što ne žele, onda se nismo izborile za to da budemo slobodne.

Umesto da postanemo slobodne, postale smo saučesnice u jednom čudnom, novom obliku ugnjetavanja.

***

Približava se još jedan Marš za život, poput onog održanog prošle godine i onog koji će biti sledeće godine. Demonstranti se opravdano usredsređuju na nerođeno dete jer je opasnost koja mu preti najbolnija strana ove borbe. Ako postoje različiti stepeni nepravde, onda je nasilje njen najgori vid, a ubistvo pak najgore od svega. Ako postoje različite kategorije nevinih žrtava, onda one male i bespomoćne moraju imati najviše prava na zaštitu, a malene bebe pak više od svih drugih.

Najmanje što država može da uradi jeste da zaštiti slabe kada ih zlostavljaju jači od njih, a od nerođene dece nema slabijih stvorenja, niti se ičiji glas manje čuje od njihovog. Zato i neprekidno ponavljamo da nerođena deca moraju biti zaštićena iz istih razloga iz kojih štitimo novorođenčad. Zagovornici prava na život zalažu se za to već 43 godine i nastaviće da drže sveću u mraku dokle god bude potrebno.

Jasni su mi svi razlozi zbog kojih je pokret zagovornika za život najviše posvećen nerođenoj deci. Međutim, slobodno možemo reći da abortus nije nešto što žene jedva čekaju da urade. Abortus je destruktivan i tragičan. Ne bismo smele da bespogovorno slušamo izlizani argument druge strane koja nam govori da žene žele abortus i da ih on oslobađa. Mnoge žene koje su uradile abortus ispričaće vam sasvim drugačiju priču.

Pravo na život vazda je omraženo u javnosti i zagovornici tog prava naviknu se na to da ih pogrešno predstavljaju i nepravedno optužuju. Samo mali broj njih ima dovoljno hrabrosti da stane na stranu nečega što je nepopularno. Međutim, ponekad je pitanje toliko važno i toliko je očigledno na kojoj je strani istina da i te kako vredi boriti se. Koji povod ili razlog može biti užasniji od nasilja – i to nasilja sa smrtnim ishodom – protiv najbespomoćnijih pripadnika ljudske zajednice? Ako nas to ne pokrene, zapitajmo se koliko su nam srca otvrdla. Ako nas to ne pokrene, šta će nas onda ikada pokrenuti?

Jednog dana više nećemo moći da poričemo da abortus predstavlja nasilje nad decom. Kada se buduće generacije budu osvrnule na naše doba, možda neće biti blage prema nama. Naše ravnodušno prihvatanje abortusa neće im delovati kao opravdana greška. Štaviše, lako se može desiti da oni na naše doba počnu gledati sa istom mržnjom koju ljudi sada osećaju prema nacistima i robovlasnicima. Buduće generacije opravdano mogu da kažu: „Ne može se reći da nisu znali”, „Uostalom, imali su ultrazvuk”. Mogu videti to krvoproliće kao vrstu genocida. Mogu suditi našoj generaciji i nazvati nas čudovištima.

Jednoga dana sve će se preokrenuti. Kada je pre 43 godine Vrhovni sud doneo onu presudu, jedna strana u debati o abortusu odnela je pobedu. No, pre ili kasnije, i tome će doći kraj.

Nijedna generacija ne može vladati iz groba. Dolazi vreme kada će jedna mlađa generacija doneti sud o našoj i pritom neće biti u obavezi da bude blaga prema nama.

 

Autor: Frederika Metjuz Grin

Frederika Metjuz-Grin (1952) završila je osnovne studije iz engleskog jezika, a potom i master studije iz teologije. Njen muž, otac Gregori Metjuz-Grin, nekadašnji episkopalac, danas je pravoslavni sveštenik. Oboje su prešli u pravoslavlje 1993. godine.

Frederika je zagovornik prava na život, a takođe piše i govori o temama vezanim za veru i abortus. Bila je potpresednica američke NVO „Feministkinje za život” (Feminists for Life of America). Autor je nekoliko knjiga, uključujući i knjigu „Pravi izbori: poslušajmo žene, pronađimo alternativu abortusu”.

Prevod za pravoslavniroditelj.org: M. Stajić

Izvor: When Abortion Suddenly Stopped Making Sense

 

Ukoliko ste trudni i u dilemi ste da li da zadržite bebu, nudimo Vam mogućnost da porazgovarate sa psihologom – bilo uživo u savetovalištu u Beogradu, bilo preko Skajpa.

Ne ustručavajte se da zatražite psihološki razgovor – niko Vas neće pritiskati, osuđivati niti ubeđivati.

Jednostavno ćete dobiti priliku da Vas neko pažljivo i bez osuđivanja sasluša, kao i priliku da sa nekim podelite svoja osećanja i razmišljanja u ovako osetljivoj situaciji u kojoj ste se našli.

Za detaljnije informacije posetite sajt Pravoslavno-psihološkog savetovališta „Ima nade“:

Imanade.org

Ne brinite za novac – ukoliko niste  u mogućnosti da platite, razgovor će za Vas biti besplatan.

Savetovalište „Ima nade” nudi mogućnost besplatnog razgovora samo i isključivo osobama koje su trudne i premišljaju se da li da zadrže bebu, tako da je to potrebno navesti u pismu preko kontakt stranice na OVOM LINKU.

 

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.