Pravoslavni roditelj na Svetskom kongresu porodica

Pravoslavni roditelj na Svetskom kongresu porodica

U Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, sredinom septembra održan je 12. po redu Svetski kongres porodica, kome je prvi put prisustvovala i naša organizacija. Imali smo čast da se naša predstavnica obrati ovom važnom skupu i predstavi rad udruženja „Pravoslavni roditelj”.

Prenosimo njene utiske i kratak izveštaj o Kongresu.

***

 

 

***

 

Domaćin 12. Svetskog kongresa porodica bila je Moldavija, a čitav događaj organizovan je na zaista visokom nivou, pod pokroviteljstvom predsednika Moldavije Igora Dodona i dobrotvorne organizacije njegove supruge Galine Dodon.

Kongres je okupio predstavnike brojnih građanskih i verskih organizacija širom sveta, ujedinjenih u borbi za očuvanje prirodne porodice, prirodnog braka i prava roditelja da vaspitavaju decu u skladu sa svojim verskim i filozofskim uverenjima, koje je zagarantovano poveljama Ujedinjenih nacija.

Imala sam čast da se obratim Kongresu i predstavim rad udruženja „Pravoslavni roditelj”, i upoznam prisutne s najvećim izazovima vezanim za porodicu s kojima se Srbija danas suočava. Mi jesmo mala zemlja i nemamo višedecenijsku tradiciju takozvanih „prolajf” udruženja kao pojedine zemlje, ali se ipak borimo i uspevamo da nešto postignemo.

U svom obraćanju sam sa zadovoljstvom navela nekoliko pobeda koje su porodična udruženja u Srbiji ostvarila u prethodnom periodu: sprečavanje uvođenja rodne ideologije u zakonodavstvo Republike Srbije, kroz Predlog zakona o rodnoj ravnopravnosti, i to u dva navrata (2015. i 2018), kao i složno protivljenje uvođenju „obrazovnih paketa” 2017. godine, kada su se roditelji širom Srbije ujedinili i sprečili upliv rodne ideologije u vrtiće i osnovne i srednje škole.

Moram da napomenem da sam tom prilikom citirala jednu od najvažnijih rečenica iz „obrazovnog paketa”, koja je prisutne zaista ostavila bez teksta – reč je, naime, o rečenici „Porodični dom je, u stvari, najopasnije mesto u modernom društvu.”

Pomenula sam i kampanje koje smo pokrenuli, kao što su „Trudna si – već si majka”, gde pokrivamo temu namernih prekida trudnoće, i „Žene govore u svoje ime”, osmišljenu kao mesto gde porodične, pravoslavne žene mogu da iskažu svoj stav o pitanjima koja ih se najbliže dotiču – brak, gajenje i vaspitanje dece, abortus, kontracepcija, školstvo, mediji – i koji se razlikuje od onoga što nam se najčešće nameće u medijima i javnosti.

Iz Moldavije sam ponela mnoštvo divnih utisaka, ali se jedan ipak izdvaja. Naime, verujem da je svako od nas više puta čuo, a možda i sam izgovorio rečenicu poput „Šta mi tu možemo?” ili „Sve će to svakako doći i kod nas”, kad god bi se poveo razgovor o uvođenju neke nove „civilizacijske tekovine” sa Zapada, i često čujemo kako u mnogo čemu „kasnimo” za ostatkom sveta. Međutim, ovaj kongres mi je samo dodatno učvrstio uverenje da uopšte nije tako.

Problem je zapravo u našem viđenju nas samih. Umesto da razmišljamo samo o tome koliko kaskamo za drugim državama u pogledu privrednog razvoja i visine prosečne zarade, treba da se usredsredimo na ono u čemu smo mi i dalje ispred tzv. razvijenih zemalja.

Mi zapravo imamo veliku milost Božju što nam deca već decenijama nisu zagađena zapadnjačkim modelom seksualnog obrazovanja i što ne moramo da se borimo za ukidanje nekih „tekovina”, kao što su istopolni brakovi, eutanazija i sve veća ograničenja slobode govora, već smo i dalje u poziciji da te stvari sprečimo ili predupredimo – npr. tako što ćemo osmisliti program pravog seksualnog obrazovanja koji deci neće samo plasirati mantru da treba da „koriste zaštitu” i da je u polnim odnosima „sve u redu dokle god su osobe dobrovoljno pristale na to” već im pružiti prave i istinite informacije o polnosti, braku i porodici, i koji će promovisati porodične vrednosti, potragu za partnerom za ceo život (a ne „kombinacije za jednu noć”) i vernost jer su to vrednosti koje vode istinskoj sreći.

Nemamo, dakle, razloga da očajavamo niti izgovora da ništa ne radimo. Na Zapadu, gde sve ovo već uveliko postoji, i te kako ima ljudi koji se i dalje bore za prave porodične vrednosti, iako su svesni da se suprotstavljaju moćnom lobiju. Kad oni ne odustaju u takvim uslovima, onda i mi možemo da se borimo da sprečimo uvođenje svih tih pogubnih stvari i praksi.

Pritom, naša najveća prednost jeste to što smo pravoslavni narod u pravoslavnoj zemlji, i što znamo da je bogougodan svaki naš trud usmeren ka očuvanju porodice, stoga se molimo da nam u ovoj borbi pomognu naši svetitelji i osnivači naše svete Crkve i naše države – Sv. Simeon Mirotočivi, Sveti Sava, Sv. Vasilije Ostroški, Sv. Petar Cetinjski, i naše prepodobne mati Anastasija, Paraskeva, Ekaterina i Angelina.

 

Marija Stajić

 

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.