Pubertet i bludni greh (heteroseksualni i homoseksualni)

Pubertet i bludni greh (heteroseksualni i homoseksualni)

„Moj sin ima 18 godina, ima već dve godine dugu vezu. Znamo da imaju odnose, jedino se bojimo da devojka ne zatrudni, ali makar nije ženskaroš i ne petlja se sa sumnjivim društvom, ne upliće se u neke perverzije. Ni ovo ne gledamo sa odobravanjem, voleli bismo da je drugačije, ali – i mi smo to prošli, izgleda da je nemoguće baš da se do nekih poznijih dvadesetih momci uzdržavaju. Ipak su se vremena promenila, i u brak se stupa sada dosta kasnije.“

 

„Našla sam sređujući sinovljevu sobu pornografske časopise zaturene ispod stvari u ormaru. Nisam znala šta je najpametnije da uradim, pa sam ih samo gurnula dublje tamo gde su bili. Ne znam šta da mislim, valjda svi momci u pubertetu moraju da prođu kroz tu fazu da to gledaju, da pričaju, posmatraju takve sajtove. Uostalom, bolje tako nego da bude neki tunjavi šonja koji se plaši da priđe nekoj devojci i da bude predmet podsmeha u društvu.“

 

Ova priča zvuči poznato, zar ne?

 

Međutim, šta biva kada se susretnemo sa ovim:

 

„Devojka moga sina je prošle godine abortirala. Imaju samo 20 godina, oboje su na studijama, jeste da je to bila duža veza ali danas ništa nije garancija da će im dobro i sutra biti. Oboje su dobra deca, nisu neki razvratnici, međutim – osećam se krivim jer niti sam pričao sa sinom o svemu, a i lično sam ga te noći odvezao do njene kuće pošto se i ranije dešavalo da ona prespava kod nas ili on kod nje. Bar smo znali gde su i da se ne smucaju po sumnjivim mestima. Pitam se koliki je moj greh u ovom ubistvu nerođenog deteta. I šta je moglo drugačije.“

 

Ili :

 

„Moj sin ima 19 godina. Imao je dve duge veze, svaka po dve godine. ova druga traje još uvek. Problem je što je, iako voli svoju devojku, previše prisan sa jednim drugom. Toliko prisan da sam ih uhvatila nekoliko puta kako se ljube. Sin mi je objasnio da je to samo šala i da se oni često tako šale, ali da voli svoju devojku. Ja sam tu prećutala i bilo je sve u redu.

Ipak, moj sin mnogo vremena provodi sa tim dečkom, često ide da spava kod njega i čuju se svakog dana. I dalje je u vezi sa svojom devojkom, ali se ne viđaju toliko često. Šta Vi mislite, o čemu se ovde radi? I kako da postupim? Da li da mu zabranim izlaske dok se ne dovede u red? Mnogo sam zbunjena i zabrinuta.“

 

 

Na ove rečenice pravoslavni roditelji ( i ne samo pravoslavni, ali ovde govorimo o pravoslavno verujućim, crkvenim roditeljima jer oni znaju šta je greh i šta čoveka odvlači od spasenja u večnu pogibao, koja je zaista večna) se obično stresu, zabrinu i nadaju se da će ih ta nevolja sa svojom decom u pubertetu nekako mimoići.

 

Svesni smo koliko je društvo hiperseksualizovano. Seksualnost se kao predmet pažnje i kao tema nalazi u skoro svakom muzičkom šou, filmu, seriji, reklamama, bilbordima, vicevi i sličice sa seksualnim konotacijama se mogu naručiti preko svakog android telefona, na tabletima deca već od 2.razreda osnovne škole (da, dobro ste pročitali, osnovne škole i to u Srbiji, ne u nekom dalekom svetu) nauče od svojih vršnjaka kako da upisivanjem nepristojnih izraza za genitalije dođu do pornografskih sajtova. Takozvana „Parada ponosa“ je svake godine tema u Srbiji i o homoseksualnosti i ostalim sekusalnim stranputicama o kojima govori skraćenica LGBT (lezbejske, gej, biseksualne, transeksualne i transrodne seksualne naklonosti) se priča daleko više nego o pravilnom roditeljstvu i braku. U skoro svim srpskim dnevnim novinama na početnim stranicama se nalaze razgolićene slike žena uz neku političko-seksualnu doskočicu, na naslovnim strana tabloida koji stoje tik uz kase u prodavnicama vidimo poznate zvezde estrade u nečemu što se ne bi moglo zvati odećom.

 

Seksipilnost se smatra za vrlinu, za put do uspeha, sreće i pažnje.

 

Kada dete uđe u sistem, pre svega polaskom u školu, čak i ono dete koje je vaspitavano u crkvenoj porodici, koje je zavolelo Hrista ne zbog mame i tate, već što je osetilo svojom dečijom dušom radost koja potiče od vrline i lepote koja potiče od čestitosti – suočava se sa nizom iskušenja.

 

Roditelji to, u prvim razredima osnovne škole, ni ne primete toliko , međutim, u pubertetu kada se blud kao strast već rasplamsa u dečijoj duši prosto se nađu zatečeni i pitaju se „pa kako se to dogodilo? Pa on je bio tako dobro dete. Sada kao da ga više ni ne poznajemo.“

To je „dete“ koje već odavno mentalno bludniči (gledajući pornografske sajtove, časopise, koje zbija šale sa drugarima u svlačionici za fizičko, u početku stidljivo, a onda vremenom sve lakše i slobodnije) samo je sada u pubertetu to mentalno bludničenje došlo na naplatu – telesnu naplatu.

 

Ako je do tada živelo crkvenim životom, to je prelomna tačka kada mnoga deca prestaju da idu u crkvu. Jednostavno, ako su počeli telesno da bludniče, to je tačka razlaza. Shvataju da bi bilo teško i previše licemerno (a adolescenti se često gnušaju licemerja, posebno roditeljskog i profesorskog) da čine ono što znaju da je greh, znaju da ne žele sa tim da prestanu – a da istovremeno idu u crkvu i pričešćuju se bez prethodne ispovesti.

 

To je drugi alarmantni znak na koji pravoslavni roditelji treba da obrate pažnju. Prvi je često skriven i prethodi mu (a sastoji se u , kao što rekosmo, mentalnom bludničenju – putem očiju i misli). Jer treći alarmantni trenutak će biti za roditelje mnogo bolniji. Bolje je uvek suočiti se sa problemom ranije.

Prvo pravilo: Ako ste roditelji – ne budite i naivni

 

Poznato je da , kada su problemi njihove dece u pitanju, roditelji poslednji shvate. To nije zato što su slabije inteligencije, već prosto ljudski je teško suočiti se sa time da naše dete, do skora divno i koje je volelo da peva uz crkveni hor ili da crta svetitelje i da se samo prekrsti kada se vozi u kolima prolazeći pored hrama, da to , upravo to naše dete – bludniči. Mehanizmi poricanja i ostali mehanizmi odbrane od suočavanja sa neprijatnom realnošću su kod roditelja najizraženiji.

„Pa rekao mi je da nije sa tom drugom devojkom spavao, već to njen ljubomorni momak izmišlja i pravi nam scene pod prozorom, buši nam gume od auta.“

„Rekla je da je prespavala kod njega samo zato što joj je pobegao zadnji autobus pa ju je bilo strah da se taksijem ili stopom vraća kući“

„Moje dete mene nikad ne bi lagalo i ja mu verujem. Tako je bilo otkad se rodio. Valjda ja znam svoje dete u dušu“.

 

Zato je prvi korak ka rešenju ovog mučnog problema sa sinom ili ćerkom u pubertetu: testirajte realnost, pogledajte istini u oči a ne u svoje želje. Koliko god bismo mi želeli da smo u pravu i da situacija nije takva kao što nam želudac koji kao da se prejeo kamenja govori, realnost je često drugačija.

 

Jeste, boli. Mnogo boli. Mnogo ima tu našeg osećanja krivice i naše uznemirenosti mišlju da li smo mi negde pogrešili, da li smo mogli nešto drugačije, šta to o nama kao o roditeljima govori, šta to govori o nama kao hrišćanima…

 

To je tema za ispovest, i na to ćemo se vratiti. Sada je važno da idemo postupno, korak po korak. Sada smo na prvom – pogledajte istini u oči. Koliko god bilo šokantno i neprijatno („moja ćerka je do svoje 15-te već spavala sa trojicom, i snimila se na mobilni?!“), bolje je da znate nego da ne znate, pa da ono što ćete sledeći put saznati bude daleko gore.

 

Nemojte uzimati glupa objašnjenja vašeg tinejdžera zdravo za gotovo („samo smo se šalili drug i ja kad smo se poljubili, ja imam svoju devojku koju volim“), nemojte od sebe sakrivati da ste videli porno časopise, kondome, linkove ka porno sajtovima, android aplikacije sa bludnim sadržajima i „šaljivim“ igricama.

Nemojte od sebe to sakrivati.

A onda ćemo videti šta sa tim dalje.

 

Nastaviće se…

Sledeće delove ovog teksta možete pročitati na ovim linkovima:

Drugi korak: odlučno odbacite ideju da je (još uvek) moguće „umereno“ bludničiti

Treći korak: vreme je za preispitivanje, pokajanje i promenu – vašu, naravno

 

Autor:  PravoslavniRoditelj.org

 

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.