Reči svetitelja povodom izbora – kako treba da glasaju iskreni hrišćani

Reči svetitelja povodom izbora – kako treba da glasaju iskreni hrišćani

Pod iskrenim pravoslavnim hrišćanima podrazumevamo ljude koji se zaista staraju da vrše Volju Božiju a ne svoju, da svoje umovanje priklanjaju stavovima Crkve i da ne budu samo hrišćani „posećivanjem“ Liturgije jednom nedeljno i slavljenjem slave, već da budu hrišćani i između dve nedeljne Liturgije – drugim rečima, u svim životnim situacijama.

Ovaj tekst je namenjen samo takvim pravoslavnim hrišćanima.

Kada naiđemo u životu na neku pojavu prema kojoj nemamo jasan stav a važna nam je, iskreni hrišćani će najpre pokušati da pronađu u Svetom Pismu i Svetom Predanju, rečima Svetih Otaca Pravoslavne Crkve odgovor ili makar naznake odgovora u vezi sa datom temom.

Tako možemo pronaći šta su svetitelji govorili o raznim pojavama.

Kada su u pitanju građanski izbori (izbori za parlament, izbori za predsednika, itd) dva svetitelja, nama draga i veoma poznata, su govorila o tome, pa poslušajmo njihove reči.

U njihovim rečima su sadržani veoma konkretni kriterijumi prema kojima iskreni pravoslavni hrišćani mogu da postupaju koristeći se svojim izbornim pravom – pravom glasa.

 

Kakve veze ima glasanje sa hrišćanskim životom?

 

Način na koji ćemo mi iskoristi pravo glasa je, kao i svaki drugi naš postupak, pokazatelj toga čime se rukovodimo u svom životu – Božijim zapovestima ili sopstvenim filozofijama života ili, u najgorem slučaju, ličnim egoizmom i strastima.

Izlazak na glasanje i izbor koga ćemo tamo zaokružiti nije ništa manje značajan pokazatelj jesmo li zaista iskreni hrišćani ili ne od , recimo, donošenja odluke hoćemo li dete upisati na veronauku ili građansko, hoćemo li učestvovati u spletkarenjima u radnom kolektivu ili ćemo odbiti, hoćemo li slavu svetog Nikole proslaviti mrsno ili posno, hoćemo li uzeti ris papira iz državne firme i odneti kući, sipati benzin na račun firme a voziti za lične potrebe, hoćemo li prekinuti post zbog odlaska na letovanje u vreme posta, itd.

Svaki taj postupak, svaka odluka nas odaje – jesmo li Hristovi ili se samo pravimo da jesmo i to samo u okruženju koje to smatra za nešto vredno poštovanja.

Interesantno je da dva svetitelja koje ćemo citirati kada su u pitanju izbori, sveti vladika Nikolaj i starac Pajsije, ne govore da na izbore ne treba ni u kom slučaju izaći, niti da je to delo nedostojno pravoslavnog hrišćanina. (Istini za volju, ne govore ni da treba obavezno izaći.)

Naprotiv, vladika Nikolaj upućuje čak i sveštenike da mogu da glasaju (tačnije, da im se ne uskraćuje niti zabranjuje da izađu da glasaju) ali strogo vodeći računa o kriterijumu procene za koga da glasaju:

***

 „Sveštenicima, kao građanima, ne uskraćuje se uobičajena sloboda samoopredeljenja i učešća u biranju.

Izuzev bezveraca i poznatih neprijatelja Svetosavske pravoslavne crkve, sveštenici mogu prema svome najboljem nahođenju pomagati ljude ma koje rodoljubive nacionalne grupe, koji se Boga boje, narod svoj vole i narodne svetinje poštuju. No pri tom svaki je sveštenik dužan stalno imati pred očima svoj sveti čin i uzvišeno pastirsko zvanje.»

***

Isto tako i starac Pajsije, na pitanja ljudi u vezi sa izborima – on nudi jasne kriterijume kako proceniti za koga glasati i čega se treba čuvati. Niti jednom rečju ne govori da se treba kloniti glasanja:

Neposredno pred izbore, kod starca Pajsija je došla jedna grupa ljudi da bi ga upitala za koga da glasa, a on im je rekao:
Ko je bliži Crkvi, ko se bori za nju i za našu zemlju, ko drži svoju reč? Glasajte za onoga ko je odaniji Crkvi. Ne mislim da bi trebalo da glasate za one političke partije koje se nazivaju demohrišćanskim, jer bi to bilo sasvim pogrešno.
Mi ne smemo pripadati političkim strankama. Najpre treba da volimo Crkvu, a zatim otadžbinu, i da glasamo za one ljude koji se bore za njih. Vidite, svi grčki heroji su se borili za Crkvu i za otadžbinu i za njih su prolivali svoju krv. Prema tome, moramo im biti zahvalni što je Grčka danas slobodna zemlja i što se ne nalazi pod turskom vlašću.

Pokušajte da glasate za one ljude koji su spremni da proliju krv, najpre za Pravoslavlje, a zatim i za otadžbinu.Na žalost, danas za članove parlamenta biramo ljude mračne i maglovite prošlosti.“

 

***

U vreme nacionalnih izbora, mnogi hodočasnici su dolazili kod starca Pajsija da bi ga upitali za kog kandidata da glasaju. On bi im obično odgovarao:
„Glasajte za onoga, za kojega verujete da je najbolji, za onoga ko voli Boga i otadžbinu.“

 

***

 

Što će reći, možemo sa sigurnošću da zaključimo da nije nemoralno delo učešće hrišćanina u građanskim izborima i da se od toga hrišćanin ne treba uzdržavati po svaku cenu niti prema tome odnositi sa odbojnošću i gađenjem – kao što bi trebalo prema svakom grehovnom delu.

Dakle, izbori nisu sami po sebi grehovno delo nedolično hrišćanina.

Međutim, oba svetitelja naglašavaju kada je izlazak na glasanje na korist hrišćaninu (tj. kada neće biti na duhovnu štetu) i prema kojim kriterijumima hrišćanin treba da se rukovodi prilikom procene kandidata (čoveka, stranke).

 

 

KRITERIJUMI ZA GLASANJE ZA ISKRENE PRAVOSLAVNE HRIŠĆANE

 

  1. da kandidat nije „bezverac“ (sveti vladika Nikolaj)

 

Ovo znači da ne smemo, ukoliko se smatramo iskrenim pravoslavnim hrišćanima, glasati za osobu koja se javno izjašnjava da je ateista ili, pak, da se ne slaže sa učenjem Pravoslavne Crkve (da javno svedoči da se ne smatra pravoslavnim vernikom ili čak, da se smatra jeretikom u odnosu na učenje Crkve, kao što smo imali prilike da čujemo od niza sadašnjih kandidata za predsednika Srbije).

 

  1. da kandidat nije „poznati neprijatelj Svetosavske pravoslavne crkve» (sveti vladika Nikolaj)

 

Ovo znači da ne smemo glasati, ako smo iskreni hrišćani, za one ljude:

– koji su davali i daju javne izjave bogohulnog karaktera, ismevajućeg i izrugujućeg na račun Crkve, Carstva Nebeskog, itd.

– čiji postupci otkrivaju njihovo neprijateljstvo prema Crkvi – na primer, u donošenju bogohulnih zakona, zatim u dozvoljavanju i omogućavaju parade greha (gej parade) i antihrišćanskih izložbi.

– koji se odobravajuće odnose prema gej brakovima, prema usvajanju dece od strane homoseksualnih parova, prema abortusu i prema eutanaziji.

– koji nipodaštavaju crkvene praznike poput Vaskrsa

– koji nipodaštavaju kosovsku žrtvu svetog kneza Lazara, Kosmet kao kolevku srpske duhovnosti i koji Svetog Savu nastoje da «izbace» iz škola.

– koji teže da pravoslavnu veru svedu na okvire kućnih zidova, na nešto privatno što se ne sme mešati u društveno-politička, prosvetna, zakonodavana, porodična i nacionalna pitanja.

 

  1. da se kandidat i njegovi agitatori ne služe različitim „kvarežima, lažima, podmićivanjima, spletkama, zastrašivanjima» i koji se neće usuđivati «novcem ili drugim mitom kupovati glasove i time nanositi sramotu narodu, štetu državnom ugledu i uvredu Bogu Stvoritelju» (sveti vladika Nikolaj)

 

Ovaj kriterijum ne treba posebno pojašnjavati.

 

  1. da kandidat ne podstiče narod da se «zavađa oko izbora, tuče i krvi» (sveti vladika Nikolaj).

 

Ovo podrazumeva da kandidat ne nastoji na stalnom izmišljanju «neprijatelja napretka» i na satanizaciji neistomišljenika.

 

  1. da kandidat «veruje u Boga i da veruje u Strašni Sud.» . «Ako vam veru svoju pokažu delima, postom i molitvom, primite ih i saslušajte» (sveti vladika Nikolaj)

 

Teško je utvrditi odgovor na ova pitanja kada lično ne poznajemo kandidata, ali se prema ponekim njihovima izjavama i snimcima njihovog ponašanja u crkvi na bogosluženju ili na slavskim proslavama ili crkvenim praznicima – može naslutiti.

 

  1. da kandidat «slavi slavu, da poštuje narodne običaje» (sveti vladika Nikolaj)

 

Na internetu možemo čuti snimke izjava pojedinih kandidata u kojima oni ističu da je važnije raditi «važne državne poslove» nego zablagodariti Bogu nedeljom ili svetitelju zaštitniku na dan slave. Iako ne možemo za sigurnošću utvrditi za nekog kandidata da li iz autentičnih verskih razloga slavi slavu i poštuje narodne običaje, za mnoge kandidate možemo pronaći snimke u kojoj se zasigurno vidi da je sve to farsa i fasada za pecanje naivnih glasača na «nacionalnu notu». Ukratko, ako čovek ne ispunjava uslov broj 2, tada ni ovaj pod 6 zasigurno ne čini iz autentičnih razloga.

 

  1. da kandidat ne «krade državnu imovinu» čime postaje, kako vladika Nikolaj kaže, poput pljačkaša leševa u grobovima.

 

Veliki broj kandidata na izborima su do sada bili u vlasti u nekom vremenu i tačno se zna da li su krali državnu imovinu i zloupotrebljavali državni položaj kako bi sebi ili članovima svoje familije i uskom krugu partijskih poslušnika ili tajkuna obezbeđivali materijalnu korist i nameštali poslove na štetu državne imovine.

 

  1. da je kandidat što « bliži Crkvi, da se bori za nju i za našu zemlju, da drži svoju reč», «Glasajte za onoga ko je odaniji Crkvi.» (sveti starac Pajsije)

 

Starac Pajsije nas ovde mudro upućujemo šta da radimo ukoliko nema idealnog kandidata, za koga možemo da kažemo nedvosmisleno «DA» na sve dosadašnje kriterujme. Sveti starac ne kaže da glasamo isključivo za onoga ko je odan Crkvi ili blizu Crkvi, već za onog ko je «bliži Crkvi» i «odaniji Crkvi».

Time nas poučava da ne odustajemo od glasanja ukoliko nema idealnog kandidata po našim zamislima i procenama, već da celomudreno procenjujemo ko je od svih njih dovoljno dobar tj. najviše odan Crkvi od svih ponuđenih.

 

  1. «koliko kandidat voli Boga, tj. u kojoj je meri on svestan član Crkve» (sveti starac Pajsije)

 

Postoje snimci jednog od kandidata koji je, u vreme kada to nije bilo popularno – za vreme velikog otpora porodičnih hrišćana da se organizuje gej-parada ulicama Beograda – javno u televizijskoj emisiji posvedočio hrišćansko učenje o tome da je homoseksualnost greh. I to u okruženju gde su svi ostali ćutali, a jedan navodni verski («pravoslavni») analitičar nastojao da izbegne odgovor na ovo «neprijatno» pitanje i pokazao stid pred svetom da posvedoči Božiju reč.

Ovakvi i slični primeri nam, ako nismo kratkog sećanja, pokazuju u kojoj meri je neko svestan član Crkve i takođe bitno – da se ne stidi da posvedoči šta Bog kaže po određenim pitanjima, u onom okruženju koje to smatra za zatucano, nazadno, primitivno, netolerantno i «nedemokratski».

Takođe, kandidati koji su svesni članovi Crkve imaju tendenciju da prizivaju Božiju pomoć na početku ili u toku svog javnog govora. Ovo, naravno, može biti i politički marketing za privlačenje određene grupe birača, međutim, ukoliko i ostali kriterijumi važe za tog kandidata, i ukoliko je tako činio i čitavu deceniju pre ovih izbora – sva je prilika da ovaj postupak nije lažan.

 

  1. koliko kandidat «voli svoju otadžbinu i brine o njenim, umesto o svojim ličnim interesima.» (sveti starac Pajsije).

 

Ovaj kriterijum je koristan za procenu onih kandidata koji su do sada imali prilike da učestvuju u vlasti na nekom nivou (makar samo na nivou opštine ili grada) , inače ne možemo sa sigurnošću da procenimo da li će neki kandidat zasigurno brinuti primarno o interesima države i naroda, umesto o svojim ličnim interesima.

 

 

Vremenski kontekst – kandidati nekad i sad

 

Korisna napomena: ove kriterijume ne treba primenjivati izolovano jedno od drugog, već sagledavati celovito i uzimajući u obzir širi vremenski kontekst. Dakle, potrebno je prisetiti se kakav je neki kandidat bio i šta je govorio pre 10, 20 ili samo do pre 5 godina – čemu je pripadao, koje vrednosti je svedočio tada a koje sada.

Sagledavanje kandidata u širem vremenskom kontekstu nam može biti od pomoći da mudro sagledamo koji od kandidata u najvećoj meri dosledno sleduje gore navedenim kriterijumima, a da nije samo dobro prepakovan «proizvod» koji nam se nudi na ovim izborima za jednokratnu ili višekratnu upotrebu.

Ako smo hrišćani ne budimo naivni već dobronamerni, ali i mudri kao zmije. Ne budimo smešne karikature naivnih, zatupastih i priglupih vernika (poput Flandersovih u «Simpsonovima») koji se lako upecaju čim čuju neku lepu reč o našoj veri ili Svetom Savi pa pomisle kako je taj kandidat odjednom postao «naš».

 

 

DODATAK UPUTSTVU – KAKO DA PROCENIMO NAS SAME

 

Za kraj ćemo navesti i uputstva ovih svetitelja kako lično da se iskreni pravoslavni hrišćani odnose prema glasanju, sa kakvim duhom i unutrašnjim raspoloženjem – ovo smatramo za neodvojivi deo uputstva za glasanje i procenu kandidata, jer kao što rekosmo, delo izlaska na izbore je pre svega lični čin, koji kao i svaki lični postupak pokazuje kome smo odani (jesmo li Hristovi svuda i na svakom mestu, ili samo na Liturgiji):

 

1) starac Pajsije nas upozorava: «Ukoliko se neko prilikom glasanja pridržava drugačijih kriterijuma (misli na to da čovek, smatrajući se pravoslavnim hrišćaninom, ali pri tome glasa za onoga za koga se pouzdano zna da ne voli Boga i da više brine o svojim ličnim interesima nego o interesima otadžbine), to znači da se rukovodi ličnim interesima i da ne postupa kao pravi hrišćanin. Božija pravda će kasnije dopustiti da plati za svoju grešku.“

 

2) sveti vladika Nikolaj nas poziva na pojačanu molitvu kao sastavni deo izlaska na izbore: «Pojačati i umnožiti molitve svemogućem Bogu za narod, javne i tajne, da oprosti grehe i bezakonja naša i spase narod od ponora propasti.»

 

3) sveti vladika Nikolaj: «Pohvalićemo i blagosloviti blagoslovom Svetog Save svako ono selo, ili grad, ili srez, gde narod bude zajedničkom voljom oterao iz svoje sredine sve one agitatore koji se usude novcem ili drugim mitom kupovati glasove i time nanositi sramotu narodu, štetu državnom ugledu i uvredu Bogu Stvoritelju.»

Dakle, poziva nas i na hrišćansku hrabrost i na pružanje pravednog i «muškog» otpora kada nam se nameće greh kao norma.

 

4) sveti vladika Nikolaj preko sveštenika savetuje narod «u ime Hrista Boga i Svetoga Save, i u ime bezbrojnih svetih i mučeničkih predaka naših, tvoraca ove slobodne otadžbine, da se ne zavađa oko izbora, ne tuče i ne krvi. Jer neće valjda ovi izbori značiti smak sveta, nego će i posle njih morati živeti brat s bratom i sused sa susedom, i naslanjati se bližnji na bližnjeg.»

 

5) sveti vladika Nikolaj: «Neka se svaki vrati Bogu i sebi; neka niko ne bude van Boga i van sebe… Neka se svak, ko je srbski rodoljub, pašti da zadobije Carstvo Nebesko»

 

 

Umesto zaključka

Sa željom da nam predstojeći izbori budu na korist i da se svako od nas lično u datoj situaciji pokaže kao iskreni hrišćanin, završavamo poukom svetog vladike Nikolaja:

„Neka nam škola bude sa verom, politika sa poštenjem, vojska sa rodoljubljem, država sa Božjim blagoslovom.

Neka se svaki vrati Bogu i sebi; neka niko ne bude van Boga i van sebe, da ga ne bi poklopila jeziva tama tuđinska, sa lepim imenom i šarenom odećom.

Neka se svak, ko je srbski rodoljub, pašti da zadobije Carstvo Nebesko, kojim se jedino može održati carstvo zemaljsko na duže vreme“

 

Dakle, ovako čineći, kaže vladika Nikolaj, je jedini način na koji se «može održati carstvo zemaljsko na duže vreme»

To je ujedno i prava svrha izlaska na izbore za jednog iskrenog pravoslavnog hrišćanina.

Vredi se zamisliti nad ovim rečima.

 

Autor: PravoslavniRoditelj.org

 


 

REFERENCE:

 

  1. VLADIKA NIKOLAJ I POLITIKA – „A ŠTA SRBI PARTIJAŠI MISLE?“ 
  2. Vladika Nikolaj o politici i izborima
  3. SUZE ZA SVET – SAVREMENI GRČKI STARCI

 


 

POVEZANI TEKST:

DA LI PRAVOSLAVNI HRIŠĆANIN TREBA DA GLASA?

 

 

 

 

 

 

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.