Svi su očekivali da ću da abortiram

Svi su očekivali da ću da abortiram

Osmi amandman na Ustav Republike Irske prepoznaje jednako pravo na život majke i nerođenog deteta. Usvojen je nakon referenduma održanog u septembru 1983. godine a stupio na snagu u oktobru iste godine.

Osmim amandmanom je u član 40 Ustava dodat stav koji glasi: „Država prepoznaje pravo na život nerođenog deteta i, uz dužno poštovanje jednakog prava majke, svojim zakonima garantuje poštovanje tog prava i, koliko je to moguće, odbranu tog prava.”

Kad je reč o namernom prekidu trudnoće, irsko zakonodavstvo je jedno od najrestriktivnijih u Evropi. Prekid trudnoće moguć je samo ukoliko je takva medicinska intervencija neophodna da bi se spasao život majke. Podaci britanskog ministarstva zdravlja za 2010. godinu kažu da te godine, baš kao i nekoliko godina unazad, nijedna trudnoća nije morala da se prekine zbog ugroženog života majke.[1]

Prema Centralnoj statističkoj kancelariji Irske,[2] smrtnost trudnica i porodilja u toj zemlji izuzetno je niska. Prema podacima Izveštaja SZO, Unicefa i Svetske banke o zdravlju majki iz 2005. godine, Irska je zemlja s najmanjom smrtnošću porodilja. Izveštaj dopunjen podacima za 2012. godinu kaže da verovatnoća za smrtni ishod usled trudnoće i porođaja kod žena starosti 15–49 godina u Irskoj iznosi 0%.

Nažalost, i pored ovakve statistike, pojedine liberalne i feminističke struje zahtevaju ukidanje 8. amandmana kako bi ženama bio dostupan „bezbedan abortus”. Pitanje legalizacije namernog prekida trudnoće ponovo je aktuelno u Irskoj pa se za maj ili jun 2018. godine najavljuje i referendum na kom građani treba da se izjasne da li su za ukidanje osmog amandmana.

Oni koji brane osmi amandman tvrde da svako ljudsko biće, bez obzira na uzrast, pol, zdravstveno stanje i društveni položaj, poseduje urođenu, jednaku i nezamenljivu vrednost i dostojanstvo. Zagovornici abortusa žele da nerođeno dete bude izuzetak od tog pravila. Da bi u tome uspeli, oni negiraju činjenicu da je nerođeno dete ljudsko biće.

Iako je isprva veoma mali, embrion nije samo mogući život već pravo ljudsko biće s jedinstvenim genetskim potpisom i mnoštvom mogućnosti, koje zaslužuje da ga oberučke dočekamo i da ga zakonom zaštitimo.

 

Trudna u 20. godini

Ubrzo nakon što je Marija Kolman započela studije medicine u Dablinu, zatrudnela je u teškim okolnostima. Rođena u Kanadi, Marija je odrasla u kulturi gde je abortus dostupan u bilo kom trenutku sve do termina porođaja.

Lekar opšte prakse rekao joj je da je abortus najbolje rešenje i da bi joj beba upropastila karijeru. Marija je bila iznenađena jer je takvu reakciju očekivala od lekara u Kanadi, ali ne i u Irskoj.

Međutim, to je nije navelo da promeni mišljenje jer je odluku već donela. „Čim je test pokazao trudnoću, znala sam da se u meni nalazi nečiji život. To je bilo neosporno. Ma koliko da je delovalo lako otarasiti se ’problema’, znala sam da nemam prava da okončam ničiji život.”

Ovo lično iskustvo duboko je uticalo na njenu profesionalnu etiku budući da namerava da specijalizira akušerstvo. Ona s velikom zabrinutošću prati dešavanja u Irskoj i boji se da će, ukoliko se abortus legalizuje, Irska krenuti stopama njene rodne Kanade gde se skoro 100.000 trudnoća svake godine namerno prekine.

„Svi znamo da nema razlike između bebe pet minuta pre nego što se rodi i pet minuta nakon rođenja, ali u Kanadi se nerođeno dete ne smatra ljudskim bićem sve dok se ne rodi”, kaže Marija.

„Dok beba sasvim ne izađe iz porođajnog kanala, sve je moguće. Za deset godina skoro 490 beba rođeno je živo u Kanadi nakon neuspelih abortusa. Sve su ostavljene da umru na hladnom stolu.

Kao budući lekar, smatram da je to ravno kriminalu. Na fakultetu nas svakodnevno podsećaju na Hipokratovu zakletvu koju polažemo prilikom diplomiranja – ’iznad svega, neću nauditi nikome’.”

Marija je rešila da svoju medicinsku karijeru nastavi u Irskoj, ali bi mogla da promeni mišljenje ukoliko abortus bude legalizovan.

„Pre bih prestala da se bavim medicinom nego radila tako nešto. Svesna sam toga svaki put kad pogledam sina. On je nešto najbolje što mi se u životu desilo.”

 

 

 

 

Šta irski ginekolozi-akušeri misle o abortusu

 

Dr Džon Monagan se već 30 godina bavi akušerstvom i jedan od je mnogih irskih lekara koji se protive legalizaciji abortusa.

„Još nisam imao klinički slučaj za koji mi je bila potrebna pomoć zakonodavaca. Mi smo stručnjaci i za mnoge od nas ne postoje nikakve sive oblasti. Smernice koje sada postoje pokrivaju svaku kliničku situaciju s kojom sam se ikada susreo.

Ako je život žene u neposrednoj opasnosti, morate prekinuti trudnoću. Stručan akušer savršeno je u stanju da tu odluku donese bilo sam, bilo s kolegama. Ne trebaju nam advokati da nam kažu šta da radimo.”

Lekari u Irskoj zabrinuti su da bi legalizacija abortusa donela i još neke novine – naime, da će poslodavac ugovorom obavezati lekare da rade abortuse.

„Koliko sam razumeo izveštaj ekspertske grupe o abortusu, moguće je da prigovor savesti neće biti dozvoljen i da će poslodavac moći da vas natera da radite prekide.

Kao profesionalac u svom polju, nisam spreman da pristanem na to da me poslodavac ili država prisiljavaju da radim abortuse. Ako budem dobio direktivu da to uradim, neću je poslušati i prihvatiću posledice. Verujem da većina akušera u Irskoj misli isto kao ja.

Neću se baviti akušerstvom ako me budu terali da ubijam bebe.”

 

Dr Ajlin Rajli, koja je pre Golveja (Irska) radila u Velikoj Britaniji gde se godišnje obavi više od 200.000 prekida, takođe je zabrinuta zbog mogućnosti da abortus bude legalizovan.

„Prvog dana na poslu u Velikoj Britaniji pitali su me da li sam ’terminator’,” kaže ona. „Zaprepastila sam se. Odabrala sam ginekologiju da bih donosila život na ovaj svet, a ne da bih ga uništavala. Ovo je najpovlašćenija medicinska specijalizacija. Lekari nemaju pravo da se igraju Boga, niti bi trebalo da to rade.”

Dr Rajli zaključuje: „U mom poslu moram da pazim na dva pacijenta: jednog koji može da govori i drugog koji ne može. Prilikom teške trudnoće, ženi moramo pružiti svu moguću pomoć, ali ako smatramo sebe civilizovanim društvom, isto tako moramo da branimo prava i onog drugog živog bića čiji se glas ne čuje.”

 

Kormak Daf, student medicine u Dablinu, takođe bi odbio da radi prekide kada bude lekar.

„Kada je abortus dozvoljen u Britaniji, trebalo je da bude veoma ograničen. Danas se bebe s Daunovim sindromom abortiraju čak i u 36. nedelji.

Irska je bila ponosni domaćin Paraolimpijskih igara 2003. godine. Mi ne verujemo da decu s posebnim potrebama treba ukloniti samo zato što možda neće moći da završe fakultet. Za svaku je osudu stav da nekome možemo oduzeti život samo zato što on nije genetski jednako dobar kao bilo koja prosečna osoba.

Kada budem lekar, moj posao će biti da sačuvam živote, a ne da ih uzimam. A znam da bi tek nekolicina mojih kolega s fakulteta imala dovoljno jak želudac da radi prekid trudnoće”, zaključuje Daf.

 

Irska je jedna od malobrojnih zemalja u kojima je život nerođenog deteta zaštićen. Pomolimo se Bogu da tako i ostane.

 

Tekst pripremila redakcija sajta pravoslavniroditelj.org

Prevod za pravoslavniroditelj.org: M. Stajić

 

[1] http://prolifecampaign.ie/main/statistics/

[2] http://prolifecampaign.ie/main/maternal-mortality-statistics/

 

 

Ukoliko ste trudni i u dilemi ste da li da zadržite bebu, nudimo Vam mogućnost da porazgovarate sa psihologom – bilo uživo u savetovalištu u Beogradu, bilo preko Skajpa.

Ne ustručavajte se da zatražite psihološki razgovor – niko Vas neće pritiskati, osuđivati niti ubeđivati.

Jednostavno ćete dobiti priliku da Vas neko pažljivo i bez osuđivanja sasluša, kao i priliku da sa nekim podelite svoja osećanja i razmišljanja u ovako osetljivoj situaciji u kojoj ste se našli.

Za detaljnije informacije posetite sajt Pravoslavno-psihološkog savetovališta „Ima nade“:

Imanade.org

Ne brinite za novac – ukoliko niste  u mogućnosti da platite, razgovor će za Vas biti besplatan.

Savetovalište „Ima nade” nudi mogućnost besplatnog razgovora samo i isključivo osobama koje su trudne i premišljaju se da li da zadrže bebu, tako da je to potrebno navesti u pismu preko kontakt stranice na OVOM LINKU.

 

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.