Zašto LGBT lobistKINJE rade istraživanja nasilja nad ženama i decom?

Zašto LGBT lobistKINJE rade istraživanja nasilja nad ženama i decom?

Mnogi su primetili da se ženske organizacije poput „Autonomnog ženskog centra“ (koji je nedavno sproveo naštelovano „istraživanje“ o nasilju u muško-ženskim odnosima, link OVDE), kao i  „Incest trauma centra“ (poznatog po bezočnom pokušaju da našoj deci u našim školama nametnu NJIHOVO seksualno obrazovanje po NJIHOVOJ meri, kao i po naštelovanom „istraživanju“ seksualnog nasilja nad decom) najviše bave temom nasilja nad ženama i nad decom.

I to nasilja uglavnom od strane muškaraca.

Ono što mnogima nije jasno je – ZAŠTO? Šta im je CILJ?

Poznato je da većina aktivistkinja u tim organizacijama sebe smatra lezbejkama.

ZAŠTO njih toliko zanimaju heteroseksualni emotivni odnosi u kojima one ne učestvuju i za koje nisu lično zainteresovane?
Znate li koliki je stepen nasilja u njihovim lezbejskim odnosima?
Kako to da se one ne bave statističkim istraživanjima na tu temu, već se samo bave tim „groznim patrijarhalnim i nasilnim“ muško-ženskim relacijama?

Aktivistkinja Autonomnog ženskog centra u ovoj reportaži koristi termin «patrijarhalno» da bi označila nasilan mentalni (kulturološki) sklop u hetereoseksualnim odnosima prema ženama od strane muškaraca u Srbiji (link OVDE).

 

 

Dakle, zašto igraju na tu kartu «nasilja muškaraca nad ženama i decom» i zašto se uopšte bave time?

 

Evo zašto:

Zato što samo na kartu teme nasilja nad ženama i decom mogu da dobiju širu pažnju heteroseksualne i tradicionalne javnosti tj.  širi društveni konsenzus.

Na drugi način to ne mogu dobiti, a to im je prvi i neophodan korak za promovisanje svoje LGBT agende.

Evo na koji način one to rade:

Svaki čovek će se složiti da društvo treba da iznađe načina za smanjenje nasilja nad slabijima i svaki iole normalan čovek će se zgroziti kada čuje vest o nekoj surovosti i grubosti prema ženama i nejačima.

To se zove «društveni konsenzus», slaganje, zajednička platforma ili zajednički stav o nekoj pojavi. U ovom slučaju o pojavi nasilja prema slabijima.

LGBT lobisti funkcionišu prema sledećim koracima:

 

1.najpre definišu temu oko koje mogu da dobiju šire društveno slaganje, društveni konsenzus i samim tim i pažnju medija (u ovom slučaju su odabrale temu nasilja nad ženama, a u drugom i nad ženama i nad decom, a u trećem samo nasilje i to seksualno nad decom)

 

2.zatim sprovode tzv. «akciono istraživanje» – istraživanje koje ima za cilj da istovremeno proučava neku temu i da u hodu osmišljava strategije (i programe) koje će poslužiti kao odgovor na dati prepoznati i utvrđeni društveni problem

Zato u pomenutom istraživanju aktivistkinja Autonomnog ženskog centra istovremeno sa rezultatima istraživanja govori i o programima i akcijama, kampanjama koje se sprovode sa našim srednjoškolcima a pod njihovim patronatom.

 

To istraživanje one «šteluju» tako da postignu željeni efekat u široj javnosti.

Štelovanje se vrši na sledeći način:

– prilikom definisanja indikatora istraživanja, one indikatore nasilja definišu tako da pod nasilje podvuku sve što im može pasti na pamet a što će se sa određenom učestalošću naći u toj ciljnoj grupi koju izučavaju.

prilikom formulisanja pitanja za ankete tako da je unutar pitanja već sadržan implicitan stav o tome šta sve predstavlja nasilje

prilikom samog sprovođenja ankete sa ispitanikom – sprovode tako da od ispitanika izvuku i izdvoje samo one delove njihovih odgovora (ne interesuje ih širi kontekst koji baca sasvim drugačije svetlo) koji ih vodi ka željenom cilju.

rezultati se prikazuju što uopštenije (sve se to skupno naziva npr. «seksualno nasilje» pa su tako Incest –traumašice jednom prilikom izjavile kako istraživanje pokazuje kako u ovom trenutku svako četvrto dete u odeljenju trpi neki vid seksualnog nasilja) a pojedini zvučni detalji se izdvajaju da bi se kod javnosti izazvao željeni emocionalno odgovor – zgražavanje, gađenje, strah (pa kažu aktivistkinje Autonomnog ženskog centra «Svaki četvrti mladić veruje da jedan šamar nije nasilje»… itd.)

tumačenje rezultata i predlog rešenja – to smo već videli na primeru seks-paketa.

 

3.pokreću niz aktivnosti za promenu svesti (kampanju, strategiju, edukativne programe, civilne akcije):

Kampanju protiv nečega ili za nešto ( usmerenu navodno na «osvešćivanje» da postoji taj neki problem, npr. Kampanja „Mogu da Neću – Ljubav nije nasilje“ u organizaciji Autonomnog ženskog centra)

– donošenje strategije o odlučnoj borbi sa tim problemom (npr. «Nacionalna strategija za smanjenje seksualnog nasilja nad ženama i decom» – čiji je inicijator Incest trauma centar, link OVDE)

kreiranjem odgovarajućih edukativnih programa (poput seks-paketa Incest trauma centra)

civilne akcije (npr. da su se srednjoškolke u jednoj školi izborile da imaju ključeve od VC-a da bi se osetile zaštićenije od napada muškaraca)

 

 

Koji je to trenutak kada te LGBT ideološkinje kreću da OTVORENO proturuju svoju agendu?

 

Evo koji:

Poslednji korak, ukoliko im ovo većinsko tradicionalno društvo «proguta» bez hleba pretdhodne korake je glavni korak – PROŠIRENJE teme nasilja i na prihvatanje a potom i promovisanje LGBT agende.

U jednom trenutku će nam ove naše «usrećiteljke i spasiteljke heteroseksualnih žena od nasilnih muškaraca» svima reći kao da je to jedna OBJEKTIVNA ISTINA – aksiom:

 

«Vidite ovako: u korenu nasilja nalazi se NETOLERANCIJA RAZLIČITOSTI među ljudima. Zato što ljudi nisu tolerantni, zato što ne prihvataju druge koji se od njih razlikuju (po polu i po godinama , kao u gornjim slučajevima) , zato su recimo muškarci nasilni prema ženama i prema deci.

Stoga mi moramo svi zajedno, celo društvo, svi bez razlike,  da RADIMO zajednički na tome da se kod SVIH  promeni svest tako da počnemo da shvatamo da su SVE RAZLIČITOSTI JEDNAKO VREDNE i da ih MORAMO ne samo TOLERISATI već I PRIHVATATI bez ostatka, ukoliko zaista želimo da smanjimo nasilje muškaraca nad ženama i nad decom na koje su naša istraživanja pokazala a vi se zgrozili.

A to dalje znači da treba da prihvatamo da se ljudi «razlikuju» i po seksualnoj orijentaciji i po rodnom identitetu i da su to sve različitosti koje su sasvim u redu i koje mi , celo društvo ( većinski heteroseksualno) MORAMO PRIHVATITI, jer ako se to ne prihvati , onda će se iz tog istog korena netolerancije nastaviti «grozno patrijarhalno» nasilje nad ženama i nad decom, a to NIKO OD VAS NE ŽELI.

Je l` tako?»

 

I tako će tradicionalno društvo, klimajući glavom i slažući se u vezi sa jednom temom (da je nedopustivo vršiti nasilje nad ženama i decom) nehotice nastaviti da klima glavom i na stav «treba da prihvatimo da je normalno pa čak i poželjno podučavati i podsticati decu da budu Lezbejke-Gejevi-Biseksualci-Transdženderi» (jer ne želimo da se nasilje nad ženama i decom nastavi)

Lepo su to osmislili (i osmislile) majstori obmane i razvrata. Nema šta.

Samo što nisu računale na jednu stvar – postoje žene (kao i muškarci) koje misle svojom glavom i koje znaju da «nisu sve različitosti isto vredne» , jer Bog nije stvorio niti zamislio da dete ima dve mame ili dve tate (ili mamu koja se oseća kao transrodna, tatu koji je biseksualan i tatinog dečka) i koje takođe znaju da se koren nasilja ne nalazi u neprihvatanju nekakvih različitosti već u mnogostrukim uzrocima kojima se zaista treba ozbiljno baviti – daleko od uticaja LGBT ideoloških kobaca.

 

Porodični ljudi Srbije

 

 

2 komentara

Ostavite odgovor na Podrazumeva se da se ne podrazumeva Otkaži

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.