Polni odnosi – pravoslavni pogled

Polni odnosi – pravoslavni pogled

Pravoslavni Hrišćani u SAD (ali i u Srbiji, prim. red.sajta), na početku 21. veka zatiču sebe okružene kulturnim miljeom koji je posthrišćanski, sekularni i stran umu Crkve.

Nigde ova stvarnost nije tako vidljiva kao u polju ljudske polnosti. Polni odnos je nasilno izvučen iz svog pravilnog konteksta, a odvojen od mudrosti i blagoslova Crkve, te je savremeni čovek danas nošen seksualnom konfuzijom. S jedne strane, o praksi i tehnikama telenih odnosa znamo više nego ikada ranije, a s druge strane, veoma malo znamo o svrsi, smislu i kontroli polnosti u velikom planu Božijem.

Seksualna revolucija šezdesetih je majka većine savremenog razmišljanja o seksualnim odnosima. Iz nje su izrasle sledeće pogrešne ideje – da je seks apsolutno bitan za ispunjenje ljudske sreće i razvoja; da je devstvenost jedno nesrećno i neispunjeno stanje; da su seksualne potrebe i nagoni muškaraca i žena istovetni; da je svaki seks dobar, dokle god on ukuljučuje i ljubav, ili bar suzdržavanje od „povređivanja“ druge osobe; da su tradicionalni hrišćanski pojmovi o seksualnosti represivni i ne podudaraju se s čovekovom ličnom slobodom.

Ovakvo razmišljanje odvelo je ljude u ogromnu tugu, a loši plodovi seksualne revolucije u toku trideset godina, očigledni su: eksponencijalno uvećanje nasilja u kući, preljube, polnih bolesti, vanbračne trudnoće, abortusa i razvoda. Život prema običajima seksualne revolucije niti slavi Svetu Trojicu, niti potpomaže dostojanstvu i spasenju muškaraca i žena

Mi, Pravoslavni Hrišćani, moramo znati ne samo ono protiv čega smo, već moramo znati i za šta jesmo.

 

Šta tačno Pravoslavna Crkva uči o seksualnim odnosima?

 

Prvo, seks nije suštinski važan za pun ljudski razvoj i sreću. Čovečanstvo nije stvoreno radi seksa. Seksualni odnosi kakve znamo nisu postojali u Raju. Adam i Eva su živeli bez polnih odnosa, i to u neopisivom blaženstvu. Seksualni odnosi su počeli tek kada je čovečanstvo palo u greh i bilo lišeno svoje drevne slave i Duha Svetog.

Ovo je učenje Knjige Postanja: „I Gospod Bog izgna ga iz vrta Edemskog… Iza toga Adam pozna Evu ženu svoju; a ona zatrudne“ (3:23; 4:1). Sveto Pismo takođe uči da kada čovečanstvo bude vaskrsnuto u Carstvo Božije, neće biti telesnih odnosa na Novim nebesima i na Novoj Zemlji. Odgovarajući na odgovor Sadukeja, čiji je prigovor podrazumevao da će zemaljske norme braka i polnosti da se nastave na Nebesima, naš Gospod Isus Hristos je učio: „Jer u vaskrsenju niti se žene, niti udaju, nego su kao Angeli Božiji na Nebesima“.

Da seks nije suštinski neophodan za zdravlje i ispunjen život, takođe se vidi i u primeru života, našeg Najslađeg Spasitelja Isusa Hrista. Naš Gospod Isus Hristos je savršeno ljudsko biće, a ipak On nikada nije imao polni odnos. On je odbacio blagoslov zemaljskog braka i uspešno savladao sva iskušenja polnosti s ciljem da neprekidno izvrši volju Svoga Oca, što Mu je bila sama hrana i piće.

Daleko od toga da je seks suštinski neophodan za ljudski život – seks je podsetnik gubitka naše duhovne prefinjenosti i dostojanstva zbog našeg pada u greh. Seks je stvoren za dobro u ovom palom svetu, ali ni na koji način nije u srži ljudskog razvoja i sreće.

Drugo, osvećena devstvenost je najviši način života. Daleko od toga da je to nesrećan i nepotpun način života, već je čednost najviši izraz ljubavi i posvećenja Bogu. Takav život je postao moguć samo nakon oplemenjivanja ljudske prirode Ovaploćenjem, Smrću, Vaskrsenjem i Vaznesenjem Gospoda našeg, Isusa Hrista, i izlivanjem Duha Svetoga na ljudska tela na Svetu Pedesetnicu.

Od tog vremena čovečanstvo se radikalno izmenilo, promenilo i oslobodilo zemaljskih uza. Devestvenici Crkve, pre svega naši monasi i monahinje, najbolji su dokaz prisustva Carstva Božijeg na zemlji i znak protivurečnosti nade u ovaj pali svet. Kada je Sveti Atanasije Veliki bio upitan od skeptika da dokaže da je Isus doneo Carstvo Božije na zemlju, on mu je odgovorio ukazujući na devstvenike Crkve, kao neoborivi dokaz prisustva Carstva na zemlji.

Pre Ovaploćenja našeg Gospoda Isusa Hrista, za devstvenost tokom celog života nije se ni čulo. Gospod naš Isus Hristos predložio je i pokazao takav život, kao što je to uradio i Sveti Apostol Pavle.

Naši najveći Svetitelji, Prečista Bogorodica i Uvek Djeva Marija i Sveti Preteča i Krstitelj Jovan, poštujući istovremeno plemenito stanje braka i telesne odnose unutar njega, odbacili su seksualne odnose i posvetili svoju čednost. Od tog vremena do danas, neizbrojivo mnoštvo devstvenika Svetitelja ispunilo je Jedinu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu. Svako ko prigrli uspešno takav predivni način života, trebalo bi da u brak uđe ne sa zemaljskom mladom ili mladoženjom, već sa Samim Isusom Hristom. Čak i za one sa darom braka, devstvenost je dragoceno blago koje treba da se čuva i daruje na način, darovanja ljubavi svojoj supruzi, sa kojom je čovek prvi put sjedinjen u Tajni Hrišćanskog braka.

Treće, polni odnosi su dobri samo onda kada se upražnjavaju prema planu Tvorca.

Bog je stvorio telesne odnose iz tri osnovna razloga: da se izbegne bludničenje, da sjedini muža i ženu u snažnijoj vezi i da se rađaju deca, koja će se podizati da slave Boga i za podizanje Crkve. Sveti Pavle piše, „Dobro je za čoveka da ne dira ženu. Ipak, da izbegne blud, neka svaki čovek ima svoju ženu, i svaka žena ima sopstvenog muža.“

Od našeg otpadanja od blagodati, naše strasti su poremećene. Za najveći deo ljudi ovaj poremećaj je posebno vidljiv u snažnim seksualnim nagonima.

Seksualni odnosi u braku obezbeđuju bezbednu i smirenu luku za kroćenje i preusmeravanje ovih nepokornih strasti i želja.

Polni odnosi su takođe stvoreni da služe kao bračna veza. „Zato ostaviće čovek oca svog i mater, i prilepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo.“ Fizičko jedinstvo kroz telesni odnos stvoreno je da ojača bračnu vezu odigravanjem veoma stvarne fizičke veze, ali i rađanjem deteta, koje je stvorenje ne samo muža ili žene, već iz njih dvoje zajedno.

Iz ovog razloga, snažni telesni odnosi se ne ostvaruju ni sa kim drugim, sem s Bogom darovanom suprugom.

Polni odnosi su takođe stvoreni za rađanje dece. Jer za bračni par, seksualni odnosi ne samo da su neopisivi blagoslov, već jedan od glavnih načina ispunjavanja Božije zapovesti „množite se i napunite zemlju“. Rađanje dece je dužnost hrišćanskih supružnika, i ne može biti izbegavano ili podređeno drugim svrhama seksualnih odnosa. Oni koji nisu spremni da preuzmu odgovornost seksualnih odnosa, ne treba ni da učestvuju u njima.

Snažno zadovoljstvo seksualnih odnosa stvoreno je od Boga da obezbedi rađanje dece, pošto bi teškoće rađanja dece i hrišćanskog roditeljstva u suprotnom mogle predstavljati iskušenje za supružnike da izbegnu tu uzvišenu odgovornost.

Današnja kultura kontracepcije (upotreba sredstava protiv začeća, prim.red.sajta) udara u srce Bogom stvorene zajednice zadovoljstva i odgovornosti, birajući da prigrli zadovoljstvo, uz izbegavanje odgovornosti podizanja dece i to naziva „planiranjem porodice“.

Takvo „planirano“ roditeljstvo je u stvarnosti planirano nerađanje i rušenje porodice, i kao takvo, strogo je zabranjeno od strane Svetih Otaca kroz istoriju Crkve. Sveti Apostol Pavle uči da udate žene nalaze svoje spasenje u rađanju i kroz rađanje.

Sad kad smo naveli šta Crkva govori o Bogom stvorenoj svrsi polnih odnosa, možemo zaključiti koji su to seksualni odnosi jasno van svrhe, i na taj način grešni.

Homoseksualni odnosi su zabranjeni kao izopačenje stvorenog poretka, i kao napad na Bogom zapoveđeni heteroseksualni brak. Osobe sa snažnim homoseksualnim raspoloženjima, koje su se pokazale otpornim na preorijentaciju, pozvane su od Hrista da se bore sa ovom strašću u zagrljaju devstvenosti, i ako je moguće, da uđu u monašku zajednicu, gde se može živeti život u zajednici ljudi.

Masturbacija je osuđena kao samozadovoljavanje jer predstavlja rasipanje semena i njegove rađajuće namene, a takođe predstavlja neprikladno okretanje ka sebi i odbacivanje bračnog konteksta seksualnosti. Ona je uvek grešna.

Seksualni odnosi pre braka su snažno osućeni kao bludničenje, svetogrdno prljanje Hrama Duha Svetoga, varanje buduće supruge i štetni su za razvijanje budućeg stabilnog braka. Nije slučajno da porast predbračnog seksa ide uporedo s porastom razvoda i bračne nesreće. Uzeti veoma uzvišene stvari braka van njihovog blagodatnog vida, večite odanosti i blagoslova Crkve jeste recept za katastrofu.

Sam brak ne ozakonjuje sve oblike seksualnosti. Seksualni odnosi supružnika treba da su umereni, s prikladnim ograničenjima. Umerenost je određena i regulisanjem vremena i načina seksualnih odnosa. Odnosi u dane posta, na veče pre primanja Svetog Pričešća i na dan kada je neko od supružnika primio Svete Darove, zabranjeni su kao bezakono snishođenje telu. Analni i oralni odnosi, kao i korišćenje pornografije i seksualnih pomagala, jesu seksualna izopačenja i uvek su grešni, čak i za oženjene Hrišćane.

Neprirodno produženje seksualne želje, kroz korišćenje droga kao što je vijagra, zabranjeno je.

Naprotiv, takvo opadanje seksualne želje je toplo pozdravljeno od pravoslavnih hrišćana u godinama, kao božanska pomoć u pripremanju čovekovog života za odlazak iz ovog života.

 

Autor: sveštenik Josija Trenham

Izvor: originalni naziv teksta – „Seksualni odnosi” na pravoslavni-odgovor, originalni tekst na o ovom linku.

 

 

Tekstovi sa ključnim rečima:

2 komentara

Napišite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.